U srijedu, 13. srpnja 2022. u 21 sat, u dvorištu Društvenog centra Drenova pogledali smo dokumentarni film Tvornice radnicima, redatelja Srđana Kovačevića.
Na početku projekcije publiku je pozdravila Jelena Androić iz Liburnia Film Festivala. Ukratko nam je ispričala što nas očekuje u dokumentarcu, kako i zašto je sniman te najavila diskusiju i osvrt nakon završetka prikazivanja.
I zaista na kraju zaključak je da bi svi trebali pogledati ovaj dokumentarac, pogotovo mlađi naraštaj. Odličan dokumentarni film, važne tematike, ali ujedno ostavlja jako težak dojam nakon gledanja.
Sjajan osvrt na film na svojoj facebook stranici napisao je Damir Medved, predsjednik udruge Bez granica pa za one koji ga (još) ne prate ili nisu uhvatili post, ovdje ga prenosimo u cijelosti.
Sinoćnja projekcija filma “Tvornice radnicima” je otvorila prostor za diskusiju koja je potrajala do iza ponoći.
Radi se vjerojatno o najboljem dokumentarcu koji sam pogledao u zadnjih nekoliko godina (a njih i samo gledam).
Savršeno opisuje grč i doista epsku bitku aktera da opstanu na nemilosrdnom tržištu u firmi koja je osuđena na propast – ali se ne da, primarno zahvaljujući glavnom junaku sindikalisti, a kasnije i izvršnom direktoru Dragutinu Vargi, inače vjernoj kopiji Eda Harrisa!
No, dok Ed Harris obično spašava svijet, naš Drago bije bitku primarno sa ljudima, koji tako tipično hrvatski, gunđaju, nemaju inicijative, zapravo loše rade (kroz cijeli film se provlači, a radi se o razdoblju od 5 punih godina, problem škarta i nebrige, totalno socijalističkog mindseta), za sve je kriv direktor pa onda kroz bizarni obrat smijene starog i postave našeg Dragu, da bi odmah potom i on bio za sve kriv.
Borba stare ekipe radnika (mladi uglavnom odmah pobjegnu) sa starim strojevima, starim metodama rada, socijalističkim načinom rada (spominje se problem pijančevanja na radu i nebrige) i nedostatkom vlastitih proizvoda tipična je priča našeg devastiranog industrijskog sektora.
Izvrsna je scena kad mladi inžinjer ogorčeno priča kako su kod pretvorbe poduzeća devedesetih spaljivali tehničku dokumentaciju originalnih ITAS proizvoda od kojih su ostali samo izvrsni prospekti.
Kaže danas možemo samo sanjati o takvim stvarima, sva znanja su izgubljena.
To je priča i našeg Benčića, Torpeda i ostale propale industrije, osobno znam priču kad su iz jedne riječke tvornice praktično novi strojevi sa numeričkim upravljanjem završavali na otpadu jer je novopečeni vlasnik firme vidio samo nekretninski biznis na tom prostoru. A nakon strojeva otišli su i ljudi a sa njima i znanje.
Epic.
Damir Medved, FB post
