U srijedu 20. srpnja u 21 sat u dvorištu Društvenog centra Drenova publiku je već uobičajeno na početku projekcije pozdravila Jelena Androić iz Liburnia Film Festivala te ukratko ispričala temu dokumentarnog filma. Zaista je ovaj put bila kratka s najavom te poručila da film najprije pogledamo, a onda prodiskutiramo.
Ovaj eksperimentano-igrano-dokumentarni film je šokantan i zastrašujući osvrt na propalu industrijalizaciju i sve popratne ekološke i ljudske katastrofe koje takva situacija donosi.
Film
Ljudi su se takvom okruženju prilagodili neki svjesno ignorirajući posljedice koje takvo zagađenje donosi, pa bez problema puštaju koze da se hrane biljem u okolici tvornice koja je puna azbesta te onda kozje mlijeko prodaju na mjesnoj tržnici, a neki pokušavaju protestiranjem i lijepljenjem plakata s oznakama zagađenja i upozorenjima opasnosti po zdravlje osvijestiti i upozoriti na sve goru ekološku i zdravstvenu situaciju.
Nevjerojatno je vidjeti plastiku i vrećice kako vijore na obližnjim stablima, otvoreni deponij kojeg prelijeću stotine galebova, a neki više ne lete već leže mrtvi i otrovani na tlu. Još bizarnija situacija je vidjeti ljude u zaštitnim odijelima kako s obiteljske kuće skidaju azbestni krov i onda ga odvoze na ledinu malo izvan mjesta i tamo izbace iz kamiona.
U zaljevu se mame, tate, djedovi, bake te mala i velika djeca kupaju između otpadaka koji plutaju, a neki željni malo osame i mira razvukli su svoje suncobrane i ručnike odmah ispod napuštene tvornice jer tamo ima malo kupača…
Pretužna je scena u kojoj stariji čovjek u bolnici čeka rezultate pretrage pluća da bi ubrzo nakon toga bio zaprimljen s teškim kašljem i vjerojatno teškom dijagnozom.
Muzika
Ovaj dokumentarni film ima odličnu kameru i muziku koja se mijenja uz scene i performanse te sjajno dočarava atmosferu apokaliptičnih kadrova. Nakon projekcije ovog dokumentarnog filma prilično je jasno zašto je, između ostalih nagrada, zasluženo dobio i nagradu na Liburnia Film Festivalu 2021. godine za najbolju kameru (Andrea Kaštelan) i najbolji dizajn zvuka (Vjeran Šalamon).
Zaključak je da bi trebalo napraviti, promovirati i pogledati više ovakvih filmova jer kaštelanski zaljev nije jedini koji se bori s ostacima prošlosti i teške (ne) ekološke budućnosti. Bravo za aktivistički i ekološki osviještenog redatelja Bruna Pavića.
