U utorak, 8. studenog 2022. imali smo priliku pogledati pomalo drugačije filmske uratke, a to su kratki animirani filmovi. Uvod i filmove i opis redatelja kao i uvijek pojasnila nam je Jelena Androić iz Liburnia Film Festivala. Predložila je da redom prikažemo filmove Natka Stipaničeva kako su nastali tako da smo prvo pogledali Dragi Keno iz 2011., pa Finili su Mare bali iz 2013, a onda najnoviji Arka iz 2020. Nekoliko riječi o redatelju.
Natko Stipaničev
Natko Stipaničev rođen je u Šibeniku 1986. godine, a preddiplomski studij Filma i videa završio je na Umjetničkoj akademiji u Splitu, te diplomirao na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Dobitnik je nekolicine nagrada, između ostalog nagrade Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu za izuzetan uspjeh tijekom studija i diplomski rad, te je dobitnik i tri nagrade Hrvatskog društva filmskih kritičara – Oktavijan za svoje animirane radove. Živi i radi u Zagrebu, gdje se bavi umjetničkim i komercijalnim radom na području filma, animacije i oblikovanja zvuka. Vanjski je suradnik na Umjetničkoj akademiji u Splitu, odsjeku za Film i video na kolegijima za animirani film, te je predavač za animirani film u filmskoj školi Kino kluba Split.
Filmovi
Film Dragi Keno govori o mladoj djevojci sa sela koja dolazi u grad privređivati za obitelj. Zaposli se u velikoj firmi, radi kao čistačica, a u pismima svojoj obitelji piše kako je zadovoljna, posao joj nije težak te kako je firma u kojoj radi jako velika i moderna. Nakon nekog vremena susreće direktora, ambicioznog starijeg čovjeka koji je onako lijepu, mladu i nevinu primjetio te joj ponudio “bolji” posao. Svojima piše kako je plaća puno bolja, radi većinom noću ali joj nije teško. Nedostaju joj svi kod kuće i svaki dan na njih misli… Vrlo stvarna, kratko i jasno ispričana priča kako ponekad izgleda dobiti “bolje plaćeni posao”.
Film Finili su Mare Bali je priča o dvoje ljudi izoliranih na osamljenom otoku u vrlo patrijahalnoj zajednici. On svaki dan ide na more u svojoj staroj i oronuloj barki i lovi ribu, a ona ostaje kod kuće i tu ribu priprema za ručak. Svaki dan u isto vrijeme On ustaje, puni kanistar s gorivom za stari Tomos i odlazi loviti ribu. I kada je njegova družica preminula nije izostao dugogodišnji ritual. Svijet propada, zagađenje je sve veće i očitije, ali oni imaju svoju svakodnevnu rutinu i na sve su se prilagodili.
Film Arka osvojio je 3 nagrade na domaćim festivalima, a uvršten je i na brojne međunarodne festivale. Na festivalu mediteranskog filma žiri je rekao da “ovaj nikad aktualniji animirani film dolazi kao upozorenje, alegorija ali i kao zastrašujući dokument sadašnjih zbivanja“. Zaista prekrasan brod plovi oceanom pun ljudi koji, reklo bi se, uživaju. Kapetan broda skrene pravac plovidbe na krivu stranu, brod se počne potapati, ali svejedno dobije aplauz od putnika koji misle da je sve to dio predstave. Totalni potop pameti.
Ana Horvat
Ana Horvat je rođena u Zagrebu 1977. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u kiparskoj klasi prof. Mire Vuce. Bavila se likovnom umjetnošću, te je izlagala na mnogim samostalnim i skupnim izložbama, a također i i kostimografijom, scenografijom i dizajnom lutaka za dječje kazališne predstave. Animiranim filmom se počinje baviti 2005, a od 2012. postaje njena glavna preokupacija.
Njezin kratki animirani film Razgovor prikazuje mladu ženu Ettu koja provodi samotnu večer u svom stanu, obavljajući kućanske poslove, kuhajući večeru i gledajući televiziju. Postupno pali razne strojeve, koji stan ispunjavaju mučnom bukom. Ustaljena, pomalo dosadna svakodnevna rutina mlade žene. Tražeći program na TV-u Etta se zaustavi na filmu u kojem Milena živi ugodan suživot sa divom Đurom. Nažalost, on zapadne u depresiju, a svi pokušaju Milene da ga oraspoloži i izvuče iz tog stanja ne uspijevaju. Đuro ostaje apatično ležati na podu njihovog stana. Promjena njegovog stanja nije na vidiku. S vremenom Milena živi život oko njega i više ga gotovo ne primjećuje.
Nakon projekcija posjetitelji su dali zanimljive osvrte na filmove.
