Community Centre Drenova
4. listopada u 18:00 sati u DCD-u još jednom su nas razveselili Mješoviti pjevački zbor Drenova i njihovi gosti Mješoviti pjevački lovački zbor Matko Laginja iz Klane, a oba zbora vodila je maestra Nedjeljka Srebovt.
Večer je dodatno začinio sjajan mladi ukrajinski pijanist s drenovskom adresom Yuriy Kartuzov, učenik Srednje glazbene škole Ivan Matetić Ronjgov. Vrijedi pogledati:
Zoran Majstorović Kvartet u sastavu:
Zoran Majstorović – gitara, oud
Michele Polga – tenor sax
Alvise Seggi – kontrabas
Adam Pache – bubanj
Počastio nas je za Dane Drenjule 2023 inspirativnim nastupom u dvorištu društvenog centra Drenova.
Zoran Majstorović hrvatski je jazz i etno gitarist, multiinstrumentalist, aranžer, kompozitor i producent. U 25 godina profesionalnog javnog nastupanja sudjelovao je u snimanju mnogih albuma i kompilacija u raznim glazbenim žanrovima, objavio knjige transkripcija i svirao na mnogim jazz i etno festivalima diljem svijeta. U stručnom usavršavanju može se istaknuti magisterij sa maksimalnom ocjenom na jazz odjelu konzervatorija “Giuseppe Tartini” u Trstu(Italija).
Dobitnik je i raznih nagrada: “Status” kao najistaknutiji hrvatski etno instrumentalist(dodjeljuje HGU), “Damir Dičić” kao najistaknutiji hrvatski jazz gitarist(dodjeljuje HGU), “Miroslav Sedak Benčić” kao najistaknutiji hrvatski jazz kompozitor(dodjeljuje HDS), “Apoksiomen” za unapređivanje kulturnog stvaralaštva Primorsko-goranske županije. Višestruki je dobitnik nagrade “PORIN”, redovni član Hrvatskog Društva Skladatelja te je član Hrvatske Zajednice Samostalnih Umjetnika.
Glazbenici sa zavidnim međunarodnim karijerama koriste svoj specifičan instrumentarij kako bi slušateljima dočarali putovanje kroz svjetsku glazbu te stvaraju sonornosti koje evociraju glazbene tradicije iz raznih dijelova svijeta. Zoranove autorske skladbe su na tragu onoga što radi godinama; kombinacija imaginarnih melodijskih motiva iz tradicijske glazbe, kompleksnijih i otvorenijih harmonija, manje ili više logičnih ritmičkih obrazaca i slobodne improvizacije.
Hvala još jednom na sjajnoj večeri!
Više o Zoranu Majstoroviću:
www.facebook.com/zoranmajstorovicofficial
www.instagram.com/zoran_majstorovic_music
U ugodnom šumskom okruženju dvorišta DCD-a ljetnu večer i koncert započeo je Anthonya Havelka na vilončelu uz pratnju Stipe Bilića na klavinovi. Havelka je odsvirao tri Ispovidi (prvu, drugu i petu) domaćeg autora Vlade Sunka. Publiku je posebno dojmila Ispovid peta svojom tužnom melodijom. Nakon toga je Stipe Bilić nastavio koncert odličnom izvedbom Chopinovog Scherza u b-molu, op.31 br. 2. i po tko zna koji put zadivio domaću drenovsku publiku svojim umjećem i svojim senzibilitetom.
Potom se Anthony Havelka predstavio u nešto drukčijem svjetlu izvodeći solo Julie-O američkog autora Marka Summera. U ovoj je skladbi Havelka pokazuje drukčije mogućnosti violončela uz improvizacije. Na kraju večeri publika je imala priliku doživjeti izvedbu i trećeg Drenovčana – mladog pijanista Yuriia Kartuzova koji je prije godinu dana iz Odese u Ukrajini preselio u naš grad gdje pohađa Glazbenu školu Ivan Matetić Ronjgov u klasi prof. Judite Plazonić. Kartuzov je izveo kompoziciju turskog autora Fazila Saya – Jazz variations of Paganini (na 24. Caprice) i ostavio nas bez daha.
Kroz program nas je vodio Stipe Bilić, a svaki od izvođača rekao nam je ponešto o samom autoru i o kompoziciji. Neka djela i autori su bili manje poznati, ali su ih umjetnici približili publici svojim odličnim izvedbama. Publika je toplo popratila pljeskom (i ponekim uzvicima) sve izvedbe koje su to itekako zaslužile. Posebno iznenađenje bio je mladi Yurii Kartuzov pred kojim je, uvjereni smo, sjajna pijanistička budućnost. Bravo dečki!
Rezimirajmo: uz ovakve umjetnike Drenova je zaslužila jedan malo bolji instrument – (polu)koncertni klavir koji polako postaje nasušna potreba.
Vlado Sunko (1954): Ispovid prva, Ispovid druga & Ispovid peta za violončelo i klavir
Anthony Havelka & Stipe Bilić
Frederic Chopin (1810-1849): Scherzo u b-molu, op. 31 br. 2
Stipe Bilić
Mark Summer (1985): Julie-O za violončelo solo
Anthony Havelka
GOST VEČERI
Fazil Say (*1970): Jazz variations of Paganini (na 24. Caprice)
Yurii KARTUZOV
Stipe Bilić (klavir) rođen je u Rijeci 1992. godine gdje je i započeo svoje glazbeno obrazovanje u Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova. Magistrirao je klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod profesora Rubena Dalibaltayana (stekavši zvanje magistra musicae), kao i na Sveučilištu za glazbu i izvedbene umjetnosti u Grazu u razredu profesorice Milane Chernyavske. Na istoj instituciji je završio specijalistički master studij vokalne suradnje (s naglaskom na solo-popijevci) kod Stacey Bartsch, uz težište na povijesnoj izvedbi na fortepijanu u klasi profesorice Katharine Brand te interpretaciji solo-popijevke kod Ulfa Bästleina i Josepha Breinla. Usavršavao se i kod znamenite pijanistice i pedagoginje Elisso Virsaladze na Scuoli di musica di Fiesole u Italiji. Sudjelovao je na mnogim glasovirskim smotrama i natjecanjima u zemlji i inozemstvu na kojima je postigao zapažene rezultate.
Na državnim je natjecanjima pet puta osvajao prvu nagradu: 2007., 2009. i 2013. g. kao solist, 2008. g. s glasovirskim triom, a 2012. g. s glasovirskim duom. Osvojio je prve nagrade i niz posebnih nagrada na pijanističkim natjecanjima: „Daleki akordi” u Splitu (2005.), „Zlatko Grgošević” u Zagrebu (2008.), „Mladi virtuozi – etide i skale” u Zagrebu (2012.), „Concorso internazionale Euroregione” Udine 2013., s nagradom recitala pod pokroviteljstvom predsjednika Hrvatske i Italije, kao i „Stefano Marizza” (Trst, 2012. i 2015.).
Također je sudjelovao na nekoliko međunarodnih pijanističkih natjecanja u kategoriji do 35 godine. Polazio je majstorske tečajeve kod poznatih glasovirskih pedagoga kao što su Balàzs Szokolay, Olga Cinkoburova, Arbo Valdma, Noel Flores, Julia Gubajdullina, Grigory Gruzman, Katharina Olivia Brand, Edoardo Torbianelli, Alexey Lubimov, Katharina Brand, Bart van Oort i drugi. Pored niza nastupa u Hrvatskoj, nastupao je u Italiji, Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Poljskoj (u okviru seminara organiziranog od strane Instituta Fryderyk Chopin), Liechtensteinu, Francuskoj, Belgiji, Švicarskoj, Bosni i Hercegovini, Mađarskoj i Ukrajini.
Redovito koncertira kao član ansambla WISE, s violinisticom Andreom Nikolić, s kojom je producirao i suorganizirao CRO-ArT Festival u Beču. Dobitnik je Dekanove nagrade Muzičke akademije u Zagrebu. Član je Hrvatskog društva glazbenih umjetnika kao i Fondacije za povijesne instrumente iz 19. stoljeća „La Nouvelle Athénes“ (Pariz, Francuska). Član je i ansambla WISE (Wien International Soloists Ensemble), u čijoj koncertnoj sezoni redovito muzicira. Pedagoški je djelovao kao asistent na Muzičkoj akademiji Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, a od 2021. godine predavač je na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.
Ostvario je dva nosača zvuka: „Chopin und zurück: Claviermusik von Chopin bis Bach auf historischen Hammerflügeln der Kunstuniversität Graz“, Graz 2022. (s njegovim interpretacijama Bacha i Beethovena) te „Ins Offene: Für Gerd Kühr“, u izdanju tvrtke „Col legno“, Graz 2023., na kojemu s kolegama tumači djela suvremenih austrijskih skladatelja.
Anthony Havelka (violončelo) osnovno i srednje glazbeno obrazovanje stekao je u Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova u Rijeci, gdje je i maturirao 2010. godine s odličnim uspjehom, kao violončelistu klasi prof. Maura Šestana te kao teoretičar. Iste godine upisuje violončelo na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi prof. Mihovila Karuze, gdje je diplomirao 2015. godine s odličnim uspjehom. Pohađao je brojne seminare i majstorske tečajeve kod raznih pedagoga (Maja Virant, Illia Laporev, Mihovil Karuza, Yevgeny Xaviereff, Manhattan String Quartet, …). Dobitnik je nagrada na regionalnim i međunarodnim violončelističkim natjecanjima i natjecanjima komorne glazbe. 2012. godine nastupa kao solist uz Riječki komorni orkestar. Od 2015. godine radi kao učitelj violončela u Umjetničkoj školi u Poreču, a od 2019. predaje u Glazbenoj školi Karlovac.
Yurii Kartuzov (klavir) ima 17 godina, od kojih već 10 godina svira klavir. Yurii je na Drenovu doselio prošle godine iz Odese iz Ukrajine, gdje je uspješno završio Muzički Licej Petra Solomonoviča Stoljarskog u klasi profesora Vjačeslava Daškovskog. Sada polazi Glazbenu školu Ivana Matetića Ronjgova u Rijeci u klasi profesorice Judite Plazonić. Sudjelovao je u mnogim natjecanjima ne samo u Ukrajini i Hrvatskoj, već i u Belgiji, Španjolskoj i Rusiji te je za svoje nastupe nagrađivan. Na ovoj glazbenoj večeri u Društvenom centru Drenova izveo je jazz-skladbu, nama manje poznatog turskog autora Fazila Saya.
U četvrtak 13.7.2023. u 20 sati održan je na Cvetkovom trgu u okviru Dana Drenova 2023. koncert Mješovitog pjevačkog zbora Drenova koji djeluje kroz Udrugu Bez granica i Mješovitog pjevačkog lovačkog zbora Matko Laginja iz Klane. Maestra Nedeljka Srebovt je uz pratnju profesorice Vjere Lukšić, vodila pjevače kroz ovu divnu glazbenu večer. Čak se i kiša koja je prijetila cijelu večer, spustila na Drenovu tek kada je koncert bio gotov.
Pogledajte i poslušajte kako je lijepo bilo na Cvetkvom trgu u četvrtak navečer.
Videozapis koncerta
Višegodišnja suradnja koju Društveni centar Drenova/Zavičajni muzej Drenove ima sa Filozofskim fakultetom u Rijeci ove godine materijalizirala se kroz suradnju na istraživanju i interpretaciji drenovske baštine na osnovi podataka iz digitalne arhive Zavičajnog muzeja Drenove. Studenti su pod vodstvom doc. dr. sc. Andree Roknić Bežanić, a u okviru kolegija Interpretacija povijesti i kulturne baštine, odabrali nekoliko tematskih cjelina koje su istraživali.
Rezultate ćemo predstaviti na izložbi u okviru Dana Drenove 2023. u organizaciji MO Drenova pod nazivom Poslijeratna Drenova – dodiri s baštinom – nestajanje i nastajanje.
Studenti će predstaviti sljedeće:
Ivana Jugovac – Poslijeratni razvoj Drenove
Matea Plišić – Drenova: Djeca od 1950-tih do 1980.
Luka Štimac – Odraslo stanovništvo na Drenovi pedesetih godina
Natanael Miočić-Stošić – Stanovništvo drenove starije dobi od 1950.g do danas
Digitalne prezentacije koje su izradili studenti ući će u stalni postav muzeja i biti će dostupni i na našim WEB stranicama. Ovakva suradnja u kontekstu otvorene znanosti sa Sveučilištem u Rijeci, a uz stalnu potporu Grada Rijeke, važan je poticaj za daljnji razvoj građanske znanosti koja uključuje rad volontera u prikupljanju povijesne građe našeg kraja čime se brojne vrijedne informacije čuvaju od propadanja i zaborava.
Izložba i prezentacija radova studenata uz nazočnost mentora, će se odvijati u četvrtak 13.7.2023. godine sa početkom u 18:00 sati u prostorijama Zavičajnog muzeja Drenova, Drenovski put 138a.
U ponedjeljak 19. lipnja s početkom u 19 sati Ljeto na Drenovi započinjemo sa dječjom lutkarskom predstavom Gradskog kazališta lutaka Rijeka – Tončić Petešić. Ekipa iz GKL je uvijek rado viđen gost u nađem dvorištu pa će mali i veliki zaljubljenici u lutkarsko kazalište uživat će u pričama malog petešića.
Tončić Petešić djelo je autorice Vedrane Balen Spinčić i redatelja Serđa Dlačića. Predstava je nastala prema motivima slikovnice autorice Vjekoslave Jurdana i ilustratora, scenografa i autora lutaka Radovana Kunića, redatelja Serđa Dlačića i glumca lutkara Alexa Đakovića. Kao oblikovatelj svjetla na predstavi je radio Sanjin Seršić, dok je lutkarska tehnologinja Marija Volkmer.
Već sljedeći dan u utorak 20. lipnja započinju radionice za uzrast od 10 do 15 godina gdje će djeca osmišljavati i crtati video igrice. Radionice IGRAMO SE I UČIMO – LEGENDE I MITOVI I RAČUNALNI BITOVI od 20. do 27. lipnja od 16 do 19 sati osmislila je udruga Ricoola, a vodit će ih Zoran Krušvar sa kojim već godinama uspješno surađujemo.
Kao uvod i pripremu naša poznata spisateljica specijalizirana za epsku i povijesnu fantastiku Ana Cerovac održati će predavanje o lokalnoj mitologiji i kako ih koristiti kao za inspiraciju za razvoj igara.
Ukoliko je vaše dijete zainteresirano za navedenu radionicu prijavite se na mail:
Višegodišnja suradnja koju Društveni centar Drenova / Zavičajni muzej Drenove ima sa Filozofskim fakultetom u Rijeci ove godine materijalizirala se kroz suradnju na istraživanju i interpretaciji drenovske baštine na osnovi podataka iz digitalne arhive Zavičajnog muzeja Drenove. Studenti su pod vodstvom doc. dr. sc. Andree Roknić Bežanić, a u okviru kolegija Interpretacija povijesti i kulturne baštine, odabrali nekoliko tematskih cjelina koje su istraživali.
Digitalne prezentacije koje su izradili studenti ući će u stalni postav muzeja i biti će dostupni i na našim WEB stranicama. Ovakva suradnja u kontekstu otvorene znanosti sa Sveučilištem u Rijeci, a uz stalnu potporu Grada Rijeke, važan je poticaj za daljnji razvoj građanske znanosti koja uključuje rad volontera u prikupljanju povijesne građe našeg kraja čime se brojne vrijedne informacije čuvaju od propadanja i zaborava.
Izložba i prezentacija radova studenata će se odvijati u četvrtak 13.7.2023. godine sa početkom u 18:00 sati u prostorijama Zavičajnog muzeja Drenova, Drenovski put 138a.
GLAZBENE PRIREDBE započinju 13. srpnja 2023. u 20 sati na Cvetkovom trgu u okviru Dana Drenova 2023., koncertom Mješovitog pjevačkog zbora Drenova i Mješovitog pjevačkog lovačkog zbora Matko Laginja iz Klane.
Već smo ih imali priliku ugostiti kod nas na Drenovi i veselimo se novom zajedničkom nastupu.
A odmah potom 16. srpnja 2023. u 20 sati uživat ćemo uz klasičnu glazbu u izvedbi Stipe Bilića na pianu i Anthonya Havelke na violončelu.
Program će kao i uvijek biti malo iznenađenje naših vrlih drenovskih glazbenika 🙂
Ovogodišnji odabir zanimljivih dokumentaraca naše selektorice Jelene Androić započinjemo u dvorištu DCD-a 20. srpnja u 20:30 sa intrigantnom pričom o ženskim pravima – Sylvia Plath: Pod staklenim zvonom.
Udahnuvši život „čudnom sparnom ljetu“ 1953., film Sylvia Plath: Pod staklenim zvonom prvi je koji razotkriva priču u pozadini antologijskog romana Sylvije Plath. Stakleno zvono srušilo je mitove o ženama, raskrinkalo rodnu politiku 1950-ih, seksualni identitet i mentalno zdravlje u vrijeme kada su se žene borile da nađu svoj glas.
Ovaj film kao nijedan prije prikazuje ljude koji su poznavali Sylviju Plath, a mnogi od njih sada se po prvi put pojavljuju u javnosti. Film donosi i jedinstven intervju sa Sylvijinom kćeri Friedom Hughes.
Trajanje: 59 minuta
Drugi dokumentarac 26. srpnja u 20:00 biti će o famoznoj i kontroverznoj Grace Jones.
Grace Jones: Bloodlight and Bami ima nekonvencionalan pristup za rock biografske filmove, što rezultira uvjerljivim iskustvom za obožavatelje i intrigantnom, iako zbunjujućom, početnom poukom za početnike.
Trajanje: 115 minuta
I treći dokumentarac prikazujemo 4. kolovoza u 20:00 – Bergman: jedna godina, jedan život.
Godine 1957. Ingmar Bergman navršava 39 godina. Kao već etablirana figura svjetske kinematografije, te godine objavljuje svoja dva remek-djela, “Sedmi pečat” i “Divlje jagode”. Napisao je i snimio “Na pragu života”, režirao dva hvaljena kazališna komada, radio na radiju i televiziji, a prolazio je i drame u privatnom životu. U obilježavanju stote godišnjice rođenja velikog autora, švedska redateljica Jane Magnusson uzima tu iznimno plodnu godinu kao polaznu točku za istraživanje Bergmana kao čovjeka, u svoj kompleksnosti njegove ličnosti. 1957. je bila i godina kada je upoznao Käbi Laretei i Ingrid von Rosen, koje će postati njegova četvrta i peta supruga, dok je istovremeno bio zaokupljen intenzivnom aferom s Bibi Andersson, glavnom glumicom u dva filma te godine. Njegov brak s novinarkom i lingvisticom Gun Grut raspada se. Bergman jedva viđa šestero djece koje je već imao s tri različite žene…
Festivali i nagrade:
Europske filmske nagrade – Najbolji europski dokumentarni film 2018. / Cannes Film Festival (FR) / San Sebastián International Film Festival (ES)
Trajanje: 117 minuta
Kao i uvijek za svakoga ponešto 🙂
Pratite nas na Facebook-u gdje redovito objavljujemo događanja i eventualne promjene u rasporedu.
U slučaju kiše program će se odvijati u prostorijama DCD-a!
Upravo je dovršen još jedan zanimljiv projekt koji je nasta o suradnji sa Zoranom Krušvarom (prvi su bile originalne drenovske igrice). Projekt ke prepoznat od strane Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske pa smo za realizaciju dobili potporu od 8000 kn. To je bilo taman dovoljno da se napravi lijepa umjetnička instalacija i tehnološki demonstrator za nove tehnologije koji će nam biti inspiracija za nastavak aktivnosti naredne godine. No kako je dođlo do ovoga projekta – pogledajte u nastavku.
Inspiracija za ovu instalaciju došla je iz stare fotografije na kojoj grupica žena pozira s vojnicima na granici. Politika je politika i vlasti su vlasti, ali Drenova je živjela podijeljena granicom i stanovništvo se priviklo na stalne, svakodnevne prelaske. Graničari su postali dio svakodnevnog života, a među njima je sigurno morao biti i poneki naočit, zanimljiv djevojkama. U instalaciji susrećemo talijanskog vojnika i dvije djevojke, Ivku i Maricu. Marica, na žalost, ne govori talijanski, a vojnik ne govori hrvatski. To je prilično nepraktično, jer su se malko zagledali jedno u drugo. Talijanski, doduše, pomalo govori Ivka, ali čini se kako Ivka ima neke svoje planove s mladim vojnikom, jer njen prijevod nije nužno najtočniji.
Vojnik: Buon giorno, signorine! / Dobar dan, gospodične!
Marija: Daj, Neda reci mu nešto, reci… Bilo što, nemoj tu šutjeti kao neka koza, reci nešto!
Neda: A što da mu kažem?
Marija: A ne znam, reci mu dobar dan! Bon đorno!
Neda: Bon giorno, signore! Come stai? / Dobar dan, gospodine. Kako si?
Vojnik: Come sto? Benissimo, quando vedo due ragazze così belle, sto sempre benissimo. Eee… specialmente quando vedo il sorriso di signorina Maria. Io sono un po’ stanco sta mattina, e lei sembra fresca come la neve alpina. / Kako sam? Izvrsno, kad vidim dvije tako lijepe djevojke, uvijek sam izvrsno. Eeee… posebno kad vidim osmijeh gospođice Marije. Ja sam jutros pomalo umoran, a ona se čini svježa kao alpski snijeg.
Marija: Što kaže?
Neda: Kaže da smo mi lijepe, ali da se njemu guzica smrzla kao da je u Alpama.
Marija: A što je o meni rekao?
Neda: A da ti se malo vide podočnjaci, ali da nije strašno.
Marija: Ma lažeš Neda! Nije to rekao!
Neda: Ma je, kad ti kažem! Znaš kakvi su ti vojnici, bezobrazni. Vidi ga kako ti se smije, prasac jedan talijanski.
Marija: Pitaj ti njega, kad je tako hladno, nedostaje li mu njegova zaručnica da ga grije?
Neda: Zaručnica? Kakva crna zaručnica?
Marija: Pa da doznam ima li zaručnicu! No, pitaj ga!
Neda: Bože sveti, kakove su to monade…
Vojnik: E che cosa dice la dolce signorina Maria? / I što kaže slatka gospođica Marija?
Neda: Signorina dice che non ti crede niente. E dice che tu, a casa, hai una moglie e almeno tre bambini. / Gospođica kaže da ti ništa ne vjeruje. I kaže da ti, kod kuće, imaš ženu i barem troje djece.
Vojnik: O, no, no, no! Maria, io non sono un uomo così! Io ho soltanto un cuore, e posso darlo solo a una donna. Non c’è nessuno che mi aspetta a casa. Solo la mia mamma e il mio gatto. / O, ne, ne, ne! Marija, ja nisam takav čovjek! Ja imam samo jedno srce i mogu ga dati samo jednoj ženi. Nitko me ne čeka kod kuće. Samo moja mama i moj mačak.
Marija: Prevedi Neda, boga ti. Vidi kako me gleda, vruće mi je… Što je rekao?
Neda: Rekao je da on voli svoju mamu, a s drugim ženama je k’o mačak. Tebi je rekao da njega baš ne zanimaju zaruke, ne, ne, ne… No, no, no signore, è vero? Ho detto bene? / Ne, ne, ne gospodine, je li tako? Jesam li dobro rekla?
Vojnik: È vero, è vero… no, no, no. / Tako je, tako je… ne, ne, ne.
Marija: Znaš što, vrati se ti lijepo na svoje Alpe! Bon đorno. Idem ja ća.
Vojnik: Ma, che cosa… Maria… perché vai via? Che cosa fai? Signorina Neda, che cosa è successo? Che cosa dice? / Ali što… Marija… zašto odlaziš? Što radiš? Gospođice Neda, što se dogodilo? Što govori?
Neda: Ha detto che puoi ritornare alle tue Alpi. / Rekla je da se možeš vratiti u svoje Alpe.
Vojnik: Alpi? Ma che Alpi, io sono Calabrese! Ma di che cosa parla? / Alpe? Ma kakve Alpe, ja sam iz Kalabrije! Ma o čemu ona priča?
Neda: Eeee caro mio… hai visto? Signorina Maria è un po’ delicata. / Eeeeee dragi moj… jesi li vidio? Gospođa Marija je malko delikatna.
Vojnik: E si… vedo. Delicata e complicata. / E da… vidim. Delikatna i komplicirana.
Ivka: Si, si… è complicata. Veramente, nostra Maria è un po’ difficile. / Da, da… komplicirana je. Zbilja, naša Marija je pomalo teška osoba.
Vojnik: Difficile? Mamma mia, che peccato. / Teška? Majko moja, kakva šteta.
Ivka: E si. E può anche essere che lei ha qualche ragazzo. Con Maria non si sa mai. E comunque, non pensi che ti sarebbe più facile con una ragazza che parla Italiano? / E da. A moglo bi biti i da ima kakvog momka. S Marijom se nikad ne zna. Uostalom, zar ne misliš da bi ti bilo jednostavnije s nekom djevojkom koja govori talijanski?
Vojnik: Che parla… ah, come Lei? / Koja govori… ah, kao Vi?
Zoran Krušvar, AR Stražari
Nema više našeg Željka. Teško je uopće pronaći riječi i nešto napisati u ovom trenutku velikog gubitka za njegovu obitelj i prijatelje, ali i za našu Drenovu.
Otišao je tiho kakav je uvijek bio u našim drenovskim udrugama. Nekako uvijek otraga – to je onaj sijedi gospodin koji sve organizira, nosi stolice, razvlači kabele, brine se da sve bude kako smo planirali. Čovjek od malo riječi ali puno djela. Uložio je tisuće sati u obnovu naše zgrade Društvenog centra Drenova. Iako već ozbiljno bolestan, svaki je dan išao na gradilište i nadzirao kako se odvijaju radovi. Jer naše udruge i ta zgrada bili su njegov drugi dom, njegova briga i inspiracija. Željko je bio Domar, sa velikim D.
Imali smo brojne planove, prijavili mnoge projekte gdje je trebao imati važnu ulogu. To mjesto ostati će upražnjeno. Ali on će ostati sa nama – dok ima i nas.
Naš Željko se nakon završene Pomorske škole u Bakru i Više pomorske škole u Rijeci, zaposlio u Jugoliniji za koju je plovio i radio u sjedištu sve do početka propasti kompanije, koju nikad nije prežalio. Od 1993. radio je u Jadroliniji, a u mirovinu je otišao kao rukovoditelj dužobalnih i međunarodnih linija 2016. godine.
U sportskom životu Rijeke bio je aktivan od 1983. i Balkanskog prvenstva u plivanju, otkad je predano promicao plivanje. Od sporta se oprostio organizacijom Europskog prvenstva u plivanju na novom bazenskom kompleksu na Kantridi 2008. godine. Ostat će zapamćen kao vješt organizator, omiljeni vođa puta i vrijedan član kolektiva Primorja koje je postizalo vrhunske plivačke rezultate.
Od 2011. aktivan je u razvoju društvenog života na Drenovi, gdje je s malim društvom volontera pomogao da se pokrenu raznolike kulturne aktivnosti. Taj je rad rezultirao uređenjem nekadašnje pogranične zgrade gdje su provodili aktivnosti u sklopu Europske prijestolnice kulture. Vrhunac tih napora svakako je obnova zgrade u kojoj danas djeluje Društveni centar Drenova.
Željkov život obilježili su nesebičan rad za zajednicu i briga o drugima. Iza sebe ostavlja suprugu Vesnu, djecu Marina i Martinu, sestru Vesnu te voljene unuke Paolu, Erika i Antu.
Posljednji ispraćaj Željka Lukanovića bit će na Centralnom gradskom groblju Drenova u srijedu 7. prosinca u 15 sati.
Dragi članovi obitelji i prijatelji,
Nema više našeg Željka. Tužan je ovo trenutak za sve nas, a posebno za obitelj, suprugu Vesnu, djecu Marina i Martinu, sestru Vesnu te njegove najdraže unuke Paolu, Erika i Antu.
Ali i veliki gubitak za sve nas, prijatelje sa kojima je vrijedno radio sve ove godine i mještane naše Drenove kojima je svojom idejama, energijom i trudom osigurao mjesto za rad, zabavu i učenje.
Upoznali smo se kao odrasli, zreli ljudi i moram to reći – odmah smo si „kliknuli“. Željko je bio iznimno vrijedan čovjek, organiziran, predan aktivnostima koje smo zajedno osmišljavali i vodili. Malo sam takvih ljudi upoznao, a još manje je onih koji su spremni sebe nesebično ponuditi i uvijek biti na raspolaganju. Željko je bio pouzdan, od riječi, ali i puno više od toga. Tek kasnije, kad smo se bolje upoznali i kad mi je pričao o svojim iskustvima iz firmi u kojima je radio i udrugama u kojima je djelovao, shvatio sam odakle dolazi ta njegova mirnoća i sigurnost – iz znanja i iskustva koje je stekao godinama radeći na odgovornim zadacima najprije u Jugoliniji, a potom i Jadroliniji.
No, posebno mu je pri srcu bio njegov rad u plivačkom klubu Primorje i rado mi je prenosio njihove zgode i nezgode sa brojnih putovanja koje je godinama vodio. Sa ponosom se prisjećao sjajnih plivačkih rezultata koje je klub tada postizao i ljudi koje je podigao.
To iskustvo prenio je i u naše drenovske udruge, i cijelo vrijeme bio je taj važan stup na koji smo se svi oslanjali. Nije volio reflektore i pozornicu, draže mu je bilo biti pozadi, bio je naše tehničko osoblje, domar, vodoinstalater, stolar, zapisničar, vrtlar, nadzorni na gradilištu, sve ono što se slabo vidi, ali bez čega se ne može.
Volio je Drenovu, a posebno naš Zavičajni muzej i Društveni centar Drenova. Sve, ama baš sve, što se tamo nalazi prošlo je kroz njegove vrijedne ruke. Od plana koji smo zajedno promišljali, projekta i realizacije. Teško je to opisati, tu brigu da li će sve biti ok, nervozu i čekanje na sredstva, natezanje sa izvođačima i to sve dok je već bio ozbiljno bolestan. U pauzi napornih kemoterapija, jednostavno je morao otići do svojeg drugog doma. No bio je i neizmjerno sretan i ponosan kad je sve, baš zahvaljujući njegovom trudu, završilo, korporativnim rječnikom – na vrijeme i u budžetu.
Obitelj je Željku uvijek bila na prvom mjestu, bio je ponosan na svoju suprugu Vesnu, djecu Marina i Martinu koja su izrasla u uspješne zrele ljude, ali njegova ljubav prema unucima Eriku, Paoli i Antu je doista bila iznimna. Za njih je uvijek našao vremena kada bi ga usred posla nazvali, lice bi mu se ozarilo, brk podigao i onda bi sa njima razrješavao krupne dječje probleme.
Željka više nema, ali on ostaje zauvijek sa nama, obitelji i prijateljima, ostaje njegovo djelo na Drenovi, ostaje alat i rokovnik sa nezavršenim zadacima…
Malo je takvih ljudi kao što je on bio, budimo ponosni što smo ga poznavali!
Sretan ti put, prijatelju moj!
Damir Medved, predsjednik udruge Bez granica
Vrijeme je za rekapitulaciju napravljenog na promociji naše drenovske superbiljke – Dren. Što se radilo pogledajte u našem četvrtom DCD zineu posvećenom djelovanju udruge Dren na promociji primorskih autohtonih biljaka.
Kako je radio naš mješoviti pjevački zbor u protekle dvije godine projekta pogledajte u najnovijem broju našeg DCDzinea posvećenog glazbi na Drenovi