U utorak, 18. lipnja 2024. godine u 18:30 sati u dvorištu DCD na adresi Drenovski put 138A, Gradsko kazalište lutaka Rijeka izvest će predstavu Palačinka mog života.
Od tada su stasale nove generacije drenovske dječice koja će sada imati priliku pogledati slavnu Palačinku.
Priča je to o kuharu koji cijeloga života mašta o tome da napravi palačinku svoga života i pobijedi na natjecanju. U njegovoj kuhinji sve živi i svaki predmet ima dušu… Mislili ste da špinat, jaje i brašno ne govore? Prevarili ste se! U kuhinji Davida Petrovića događa se nešto posve neočekivano i još neviđeno.
Predstava je namjenjena za uzrast 4+, traje 40 minuta, a ulaz je slobodan.
Ovaj je autorski projekt Davida Petrovića u kojem je on i redatelj i glumac. Skladatelj je Srđan Badurina, a izvođači su David Petrović, Serđo Dlačić i Elvis Devčić. Nedavno je proslavljena 200. izvedba ove omiljene predstave. Čestitamo!
Ova predstava dio je programa Kultura u prigradu 24 kojeg provodi Udruga Bez granica, a sufinaciraju ga Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija.
Tijekom 2024. godine obilježavamo 175 godina od rođenja i 100 godina od smrti našeg velikog Drenovčana Frana Frankovića. Po ovoj temi surađujemo s Osnovnom školom Fran Franković. Učenici s nastavnicima su nas posjetili u nekoliko navrata. U utorak 4. lipnja 2024. Zavičajni muzej i DCD obišli su i učenici trećih razreda u pratnji svojih učiteljica Irene Drnić (III a), Marijane Senkić (III c) i Jasne Domić Stanić (III b).
Za početak su učenici od Davorke Medved saznali neke novootkrivene i neke od prije poznate informacije o profesoru Frankoviću. Poslušali su pjesmice i tekstove iz Frankovićeve početnice koje su im lijepo pročitale njihove učiteljice.
III a razredu je učiteljica Irena Drnić pročitala poučna štiva iz Frankovićeve početnice. Što sve znamo i što ćemo još saznati o Franu Frankoviću ispričala je Davorka Medved iz Udruge Bez granica.
Učiteljica Marijana Senkić čita svom III c razredu pjesmice iz početnice.
III b pažljivo je slušao učiteljicu Jasnu Domić Stanić dok im je čitala pričice iz Početnice i Kristinu Babić koja je govorila o temama iz igrica.
Saznali su i kakva je veza maloga učenika Frana Frankovića sa svećenikom Ivanom Cvetkom. Tko je bio Ivan Cvetko, zašto po njemu nosi ime drenovski centralni trg i sve drugo što je zanimalo ove pametne glavice nastojali smo odgovoriti na način koji će im biti zanimljiv i razumljiv. Nakon toga, popričali smo i o osnivačima Drenovske čitaonice među kojima je bio osim Frana Frankovića i Ivo Grohovac Riječanin. Grohovac je između ostalog zapisivao i legende iz našeg kraja.
Vesna Lukanović upoznala je djecu s biljkom dren.
Ča će nan goji bobice kad imamo drenjulice?
Po drenu Drenova nosi ime, a plod i listovi drena vrlo su zdravi i puni antioksidansa. Zato je drenjula supervoće. Osim što su mogli okusiti plodove sušenog drena, saznali su i gdje se u njihovom školskom dvorištu nalazi stablo drena. Saznali su i o tome gdje u blizini Cvetkovog trga mogu vidjeti grmove i stabla drena koji su volonteri udruge Dren zasadili kroz nekoliko akcija. Također, predstavljena im je i slikovnica o Drenu koju su prije više godina izradile učenice škole Fran Franković. Slikovnicu će svakako potražiti u školskoj knjižnici.
Grohovčeve legende i neke istinite priče koje su nam kazivali sami Drenovčani – Rino Štefan i Neda Glavaš te Ljiljana Fućak iz Pašca, poslužile su kao nadahnuće Zoranu Krušvaru za scenarij triju originalnih drenovskih igrica. Krušvar ih je pripremio u suradnji s talentiranom (tada studenticom) Ivanom Babić. Nagrada pažljivim i zainteresiranim djevojčicama i dječacima bilo je igranje igrica o čemu im je sve pojasnila i pomogla Kristina Babić.
Zgrada DCD je nekad bila carinarnica. Izgrađena je točno prije 100 godina.
Pršut pod karetićen
Vrag i drenjule
Nonićeva tiramola
Djeca su bila vrlo zadovoljna, pozdravljali su nas na odlasku uz obećanje da se vidimo na sam 175. rođendan Frana Frankovića, 27. rujna 2024., na dan škole kada naši trećaši već budu u četvrtom razredu.
Treći A s učiteljicom
Treći C s učiteljicom i Kristinom Babić
Dobili smo i prekrasan dar koji stoji na profesorovom stolu.
Prvi posjet prvašića malom Zavičajnom muzeju Drenova
Prošli tjedan u Društvenom centru Drenova bilo je veselo i zanimljivo sa prvim razredima OŠ Fran Franković. Ove godine obilježava se velika obljetnica, a to je 100 godina od smrti ovog velikana. Davorka Medved i Kristina Babić iz udruge Bez granica djeci su pripremile priču o životu i radu Frana Frankovića, ČAI i igrice koje su nastale iz projekta Nonićeva tiramola.
Davorka se sjetila originalnog mikrofona u obliku cvijeta maka, kojeg joj je poklonio dječak iz prve grupe, da se jasno zna tko prvi priča i tko redom postavlja pitanja. Davorka je pokazala zavidno znanje o Franu Frankoviću pa je bilo i puno pitanja i opažanja od strane djece. Pokazala je djeci prvu čitanku koju je Fran Franković napisao, a isto tako i stol za kojim je radio i na koji su svi se redom naslanjali. To je bila dobra prilika da djeci pojasnimo kako se treba vladati u muzeju i kako se treba odnositi prema izloženim eksponatima.
Zanimljiva je bila i slika ČAI koja se nalazi u prizemlju zgrade i projekt iz kojeg je nastala pa je i za ovu temu bilo pitanja. Na kraju djeca su s nestrpljenjem dočekala kraj priče o projektu Nonićeva tiramola i kako su nastale 3 igrice te mogućnost da ih sami isprobaju. Uopće se nismo iznenadile da su ih već u prvom pokušaju savladali i uspješno odigrali! Bilo je puno pričanja i pitanja pa nam je mikrofon uvenuo.
Na kraju smo svi zajedno ponovili sve što smo naučili o Franu Frankoviću te odmah dogovorili i sljedeće druženje na jesen.
U srijedu, 24. travnja posjetili su nas učenici sedmih razreda OŠ Fran Franković u pratnji nastavnica Vanje Kukuljan (knjižničarka) i Snježane Araminiac-Šerić. Tema o kojoj smo razgovarali bila je Prijatelji, poznanici i uzori Frana Frankovića.
Predavanje u DCD-u (Izvor FB stranica OŠ Fran Franković)
O temi smo pripremili kratku prezentaciju u kojoj smo se osvrnuli na do sada manje istraživane i proučavane odnose profesora Frankovića i značajnih ličnosti njegova razdoblja. Poznato je da su sva tri pripadnika kastavskog trolista (Spinčić, Laginja i Mandić) bili od rane mladosti Frankovićevi prijatelji. To se posebno odnosi na Spinčića s kojim se Franković dopisivao. Pisma je Spinčić sačuvao i dostupna su u Hrvatskom državnom arhivu.
Također je poznato da je Viktor Car Emin bio Frankovićev učenik, te da mu je profesor u ranoj mladosti u Kopru bio i prijatelj i uzor. Kasnije je Frankoviću posvetio svoju prvu objavljenu pripovjetku, a u Carevom romanu Danuncijada, jedan od glavnih likova (Ravnatelj) je inspiriran Franom Frankovićem.
Stoga su za ovu priliku učenicima predstavljene neke druge, manje poznate veze iz Frankovićeve života koje se odnose na značajne osobe njegova doba.
Učenici su s interesom pratili izlaganje, nakon čega su u školi sa svojim nastavnicama nastavili rad.
Rad u školi (Izvor FB stanica OŠ Fran Franković)
U objavi na FB stranici Osnovne škole Fran Franković stoji:
“24. travnja 2024. učenici (predstavnici 7.a, b i c razreda) u pratnji učiteljica Vanje Kukuljan i Snježane Araminac-Šerić posjetili su Zavičajni muzej Drenove -Društveni centar Drenova. Poslušali su zanimljivo predavanje gospođe Davorke Medved na temu Profesor Fran Franković i njegovi prijatelji, poznanici i uzori tijekom života u sklopu školskog projekta Obilježavanje 100. obljetnice smrti Frana Frankovića. Svi učenici 7. razreda nastavili su na satovima Hrvatskoga jezika istraživanje o ovoj temi razvijajući pritom suradničko učenje i samostalno odrađivanje dogovorenog zadatka. Knjižničarka Vanja Kukuljan održala im je predavanje Vrednovanje informacija na internetu, što su onda učenici primijenili u projektnom zadatku.”
Veseli nas da su učenici dublje istraživali temu i na taj način bolje naučili o onome na čemu su radili. Jako je bitno i to što je povodom ove teme obrađena i značajna tema o kvaliteti i vjerodostojnosti informacija koje učenici svakog dana pronalaze i koriste na internetu. Na taj način je povijesna tema poslužila kao poveznica sa značajnom temom iz sadašnjosti. Pohvale učenicima i nastavnicima!
Na Drenovi brojna domaćinstva imaju dren u svojim okućnicama te je udruga Dren organizirala još jednu radionicu koju je vodio naš dugogodišnji suradnik, dipl.agronom Dario Jemrić. Radionica je bila dio naše tradicionalne proljetne manifestacije “Pozdrav proljeću na Drenovi” kojoj se, pored članica naše udruge, odazvalo i nekoliko stanovnica Mrkopaljske ulice. Bilo je to iscrpno predavanje o načinima razmnožavanja drena, a u praksi je jedna biljka razmnožena povaljenicom,
a druga metodom margotiranja:
Ujedno je provedeno margotiranje i na jednoj magnoliji:
Hvala našem prijatelju i volonteru Dariju kojemu želimo da ostane “zdrav kao dren”. Vesna Lukanović
U četvratak, 14.ožujka je održan prvi dio naše tradicionalne manifestacije kojom slavimo i obilježavamo cvijet drena. I ovog proljeća drenjula je obilježila našu zelenu Drenovu svojim krasnim žutim cvjetićima zbog čega ju zovu i “gorska mimoza”. Ispred OŠ Fran Franković predsjednica udruge Dren Rijeka učenicima drugih razreda održala je kratko predavanje kojega su djeca popratila sa zanimanjem i veseljem. Doista treba čestitati vrijednim učiteljicama Radmili Pešut, Moniki Žurga i Martini Galetić koje ozbiljno rade sa svojim učenicima. Djeca su se uzorno ponašala te i škola i njihovi roditelji mogu biti na njih ponosni. Mnogima je prijao okus sušenih drenjula pa je posudica brzo ostala prazna. Predavačica je dobila prekrasne buketiće od proljetnog cvijeća koje su djevojčice ubrale na livadi iza škole, u neposrednoj blizini stabla drena koje je još u cvatu. To stablo, sada već visoko oko tri metra, bio je poklon udruge Dren našoj osnovnoj školi te je posađeno 2012. godine. Veselimo se nastavku suradnje s učiteljicama i učenicima kroz izložbu radova na temu drenjule koja će biti postavljena na monitorima u Društvenom centru Drenova. Vesna Lukanović
13. veljače 2024. godine maškarani drenovski osnovci su dupkom ispunili Cvetkv trg i staru školu. Krasan prizor, sunčan zimski dan pogodovao je pjesmi, plesu i veselju učenika prvih do četvrtih razreda Osnovne škole Fran Franković. Pozdravio ih je i Meštar riječkog karnevala Sandi, ali i organizatori, članovi Vijeća MO Drenova s predsjednikom Valterom Štefanom kao i njihov ravnatelj Vedran Kosovac koji je za ovu priliku postao “pravi” liječnik. Za uspjeh ovog događaja treba uz organizatore iz mjesnog odbora pohvaliti i učenike ali i njihove vrijedne nastavnike.
Na Drenovi se na Lokvi svake godine objesi i zapali Pust koji je kriv za sve nedaće koje su nas snašle u prethodnoj godini. Poznato je da Drenova ima karnevalsku udrugu Stare gedore, ali sigurno je i da se brojni drugi Drenovčani maskiraju i sudjeluju u Riječkom karnevalu i Međunarodnoj karnevalskoj povorci.
Povijest drenovskih maškara
Istražujući povijest Drenove, brojni nas izvori upućuju na živu društvenu aktivnost koja se odvijala na našem području. Osnivanjem Pučke čitaonice na Drenovi, 1908. godine, pokrenut je niz zabava na koje su dolazili mnogi i iz susjednih naselja ali i iz same Rijeke. Osim silvestarskih, prvomajskih, ljetnih, bilo je tu i mesopusnih zabava.
Pedesetih godina prošlog stoljeća nastavljena je tradicija maškaranja koja se održala do danas.
Za Dane Drenove 2006. godine održana je izložba “Drenovske maškare”. Bilo je izloženo oko 150 fotografija, dokumenata i novinskih članaka vezanih za povijest običaja maškaranja na Drenovi, još od vremena prije drugog svjetskog rata pa do najnovijih dana.
Vilim Štefan u knjizi “Drenova – školstvo i povijesni razvoj”, o karnevalskim danima na Drenovi kaže:
Na Drenovi je za vrijeme mesopusta bilo živo i veselo, mnogo više nego danas. Onih par tjedana koliko su trajali karnevalski dani, a pogotovo zadnji tjedan, grupe maškara obilazile su mjesto, pjevali, veselili se i plesali, uvijek uz pratnju glazbe, barem harmonike i bubnja. Vrhunac veselja bila je zadnja nedjelja kada su se održavali maskirani plesovi do kasno u noć i pusni utorak kada se palio pust. Grupe maškara dolazile bi iz Kastavštine i Grobinštine, a dolazili bi i kastavski zvončari.”
Treba dodati da su ti plesovi naročito bili popularni nakon što je 1929. godine sagrađen Narodni dom na Lokvi.
Poslije Drugoga svjetskog rata tadašnja je vlast karnevalske običaje nastojala prikazati kao povijesne ostatke koje je tadašnja ideologija prevladala. No, Drenovčani nisu samo tako zaboravljali stare običaje. U ovom tekstu osvrnut ću se na dva događaja koji su ostali zapamćeni i obilježili drenovsku, a može se reći i poslijeratnu riječku karnevalsku tradiciju. Usprkos tadašnjoj ideologiji pa čak i zabranama, Drenovčani mesopust obilježavaju na način kako su to činili i njihovi stari. Već početkom pedesetih počinju se maskirati, i to najprije u uniformu kauboja koja je bila tradicionalna drenovska maska idućih desetak godina.
1951. godine
Početak 50ih
Početak 50ih
Prvi od dva spomenuta događaja zbio se za mesopusnih dana 1954. godine. Grupa drenovskih mladića, maskiranih u, sada već puno ljepše, tradicionalne kaubojske „uniforme“, najprije je u kultnom Foto „Belvederu“ napravila fotografije za sjećanje, a nakon toga spustila se i prošetala riječkim Korzom. Po pričanju jednog od kauboja, Dušana Štefana, izazvali su veliku pozornost, čuđenje, a i odobravanje Riječana , a pogotovo Riječanki zateklih na Korzu. No, tadašnji tisak, čitaj vlast, sutradan je u tadašnjem „Riječkom listu“ (kasnije „Novi list“) donio članak pod naslovom „Gdje im je ponos?“
Na gornjim slikama Dušan Štefan prepoznao je većinu, a nije ni čudo što se nekima nije mogao sjetiti imena, ipak je prošlo 67 godina.
Gornja slika, čuče: Mario Črnjar, Mario Benčan, nepoznat, Makso Pilepić. Stoje: Pepić Pilepić, Milutin Frlan, Livio Benčan, nepoznati.
Donja slika, čuče: Dušan Štefan, Livio Benčan. Stoje: Milutin Frlan, Mario Mihić, Mario Francetić i Zdenko Blečić.
Početkom sedamdesetih, Drenovčani su počeli u maškarane kolone uvoditi automobile s alegorijskim figurama i satiričnim porukama. Takva motorizirana kolona prolazila je Kastavštinom, Grobinštinom, provezla bi se Bakrom, Šmrikom, otišla i do Lovrana. O takvom jednom pohodu riječki “La voce di popolo” od 14. veljače 1971. objavio je članak uz mnoštvo slika fotografa F. Morića uz popratni tekst L. Superine.
Riječka ekipa zaustavila se na Zametu…
…i kao prva u povijesti Riječkog karnevala kao maškarana kolona prošla Rijekom.
Sutradan, 15. veljače 1971. , u istim novinama L.Superina objavio je članak kojeg ću prevesti s talijanskog:
Kao što smo jučer izvijestili u našem foto servisu, alegorijska karavana koju su organizirali Drenovčani postigla je veliki uspjeh širom naše regije i ostat će zabilježena (iako ne u službenom obliku) u analima lokalnih karnevalskih manifestacija. Sama karavana uslijedila je nakon intenzivnih priprema koje su trajale praktički dva mjeseca. Grupa mladih entuzijastičnih ljudi radila je popodne (poslije sati rada u radionici ili u uredu) i noću u karakterističnim podrumima Drenove.
Bez ikakve pomoći, samo vlastitim financijskim sredstvima i uz veliku volju, Alberto Mihich, Vincenzo Segnan, Livio Benzan, Rino Stefan i drugi radili su kao arhitekti, slikari, modelisti, električari itd. Konobe i podrumi pretvoreni su za tu prigodu u prave zanatske radionice (kao u Viaregigio u Fanu (doduše u manjoj mjeri). Tako su nastale najrazličitije, alegorijske figure i lutke koje su izazvale toliko urnebesa. Alberto Mihich, mehaničar u „R. Benčiću ” – glavni organizator grupe – rekao nam je: “Ne nedostaje nam entuzijazma i svojevoljno smo žrtvovali sve slobodne sate u posljednja dva mjeseca. Imam jedan prijedlog. Za dovršetak svih ovih događaja bilo bi preporučljivo u budućnosti organizirati opću paradu na Korzu, to jest svih maskiranih skupina i alegorijskih povorki u regiji, s nagradama za najbolje. ” Odličan prijedlog. Nadamo se da će ga netko i provesti.
Eto tako su Drenovčani ili, bolje rečeno Bertić, predvidjeli nešto što je započelo punih 11 godina kasnije, 1982. godine kada su po prvi puta, u organizaciji tadašnjeg Turističkog saveza općine Rijeka, tri karnevalske grupe – Lako ćemo, Pehinarski feštari i Halubajski zvončari prošle po Korzu i pokrenule znameniti Riječki karneval.
Kao i svake godine Zavičajni muzej Drenove pridružuje se manifestaciji Noć muzeja. Ove godine tema je Muzeji i nova publika. Za novu (ali i za staru) publiku potrudili smo se pripremiti odgovarajući program.
26. siječnja 2024. od 18:00 do 22:00 sata održao se ovaj program:
FRAN FRANKOVIĆ I ISTARSKI PREPORODITELJI – Maja Polić i Davorka Medved – Novi prilozi i istraživanja o životu našeg nedovoljno cijenjenog sugrađana i zašto nam je važan. DRENOVSKA PUČKA ŠKOLA – Zrinka Tolić Nikolić – O najstarijim pučkim školama u Rijeci, tko ih je osnovao i kako su doprinijele očuvanju hrvatskog jezika i kulture u našem kraju. DRENZIN – Vesna Lukanović – Kako spojiti zeleno, pank dizajn i kvart na mobitelu i pisaćoj mašini? AI “ZVANE” ASISTENT – Benedikt Perak – Kako napredne digitalne tehnologije pomažu boljoj prezentaciji sadržaja u ustanovi Ivan Matetić Ronjgov.
Na početku je MPZ Drenova otpjevao uvodnu pjesmu za ovu noć, prigodnu La musica di notte. Zatim su uslijedila dva predavanja nakon čega je zbor ponovno uljepšao večer pjesmom Život je lijep, anakon programa večer su zaokružili izvedbom pjesme Rijeko Christiana Grailacha.
U povijesti Drenove svoje časno mjesto imaju i drenovski branitelji iz Domovinskog rata. Boreći se za samostalnost i slobodu Republike Hrvatske mnogi su branitelji bili ranjeni, a neki su u tim borbama i poginuli.
Prošla su gotovo tri desetljeća od završetka Domovinskog rata. Udruga Bez granica u suradnji s Mjesnim odborom Drenova želi zabilježiti i sačuvati sijećanja naših sugrađana koji su poznavali poginule drenovske branitelje.
Tim povodom pozivamo sve one koji s nama mogu i žele podijeliti sjećanja, fotografije i uspomene na poginule drenovske branitelje da u utorak, 16. siječnja 2024. u 18 sati dođu u Društveni centara Drenova na adresi Drenovski put 138A, kako bi zabilježena sjećanja postale dio fundusa Zavičajnog muzeja Drenova.
Poginuli drenovski branitelji bili su:
Miljenko Benaš bio je pripadnik 128. brigade HV „Sveti Vid“. Rođen je 5. ožujka 1956. godine. Poginuo je 1991. u Čanku.
Zlatko Liker bio je pripadnik 128. brigade HV „Sveti Vid“. Rođen je 12. ožujka 1960. godine. Poginuo je 1991. u Čanku.
Ivan Radica bio je pripadnik 128. brigade HV „Sveti Vid“. Rođen je 8. prosinca 1968. godine. Poginuo je u 1991. u Čanku.
Marko (Ilija) Filipović rođen je 20. rujna 1967. godine. Poginuo je u Mirkovcima kod Brčkog kao pripadnik HOS-a.
Igor Sporiš bio je pripadnik 2. gardijske brigade HV „Gromovi“. Rođen je 9. prosinca 1969. Poginuo je 9. lipnja 1992. godine.
Zvonko Zubović bio je pripadnik 111. brigade HV „Zmajevi“. Rođen je 30. ožujka 1963. Poginuo je 8. siječnja 1992. godine u Čanku.
Nikola Tićak bio je pripadnik 9. gardijske brigade HV „Vukovi“. Rođen je 7. rujna 1959. Poginuo je 14. ožujka 1994. godine.
Mijo Zijan bio je časnički namjesnik inžinjerijske satnije 1. gardijske brigade HV „Tigrovi“. Rođen je 28. studenog 1972. Poginuo je u Glibdolu 4. kolovoza 1995. godine.
