Kategorija: Aktualno

Vrlo dirljiv i nepretenciozan film o umjetnosti, prijateljstvu i mladeži s kraja 90-ih godina

U srijedu, 27. srpnja 2022. s početkom u 21 sat u prostoru Društvenog centra Drenova zaokružili smo prikazivanje dokumentarnih filmova u sklopu manifestacije Ljeto na Drenovi sa dugometražnim dokumentarnim filmom “O jednoj mladosti”, redatelja Ivana Ramljaka. Vrijeme nam nije bilo naklonjeno zbog vjetra pa je ova projekcija (nažalost) realizirana u našoj dvorani.

Na početku projekcije publiku je sa temom filma i redateljem upoznala Jelena Androić iz Liburnia Film Festivala. Već nakon njezinog uvoda mogli smo shvatiti da će ovaj dokumentarni film biti zaista poseban.

Film

Ivan Ramljak napravio je dugometražni dokumentarni film o svojem prerano preminulom prijatelju Marku Čakloviću i njihovom zajedničkom odrastanju. Koristio je većinom crno-bijele fotografije koje je napravio Čaklović uz poneki video klip. U filmu se Marka Čaklovića prisjećaju njegove djevojke Marcela i Vedrana, sestra Nevena i prijatelj Sebastijan. O njemu pričaju staloženo, pristojno izlažu svoja sjećanja u kojima ga ne veličaju ali niti osuđuju, razgovaraju o njemu sasvim objektivno.

Marko Čaklović bio je poseban mladić koji je živio da bi uživao, pomalo izgubljen u emocijama, prilično neuredna života, ali zato daroviti umjetnik i fotograf koji bi od obične svakodnevnice napravio zanimljivu fotografiju. Slike sa mora i ljetovanja koje je provodio s prijateljima bile su, kako je i sam redatelj rekao, najbolje.

Dugo su svi zajedno živjeli neopterećeni svakodnevnim brigama, uživali u druženju i porocima sve dok nisu jednoga dana odrasli i shvatili da moraju promijeniti život. Pomalo su se udaljili i rjeđe sastajali, a neki zajednički planovi nisu se ostvarili.

Pred kraj filma, kada saznamo da je Marko tragično završio svoj mladi život, shvatimo koliko je bio depresivan te je kod svih njegovih prijatelja prisutan osjećaj osobne krivice. Jer prijatelji se uvijek zapitaju jesu li mogli učiniti nešto da pomognu, da promijene, da spriječe…

Odličan dokumentarni film ispunjen sijajnim fotografijama i emocijama.

U srijedu 27. srpnja u 21 sat za kraj ciklusa filmskih projekcija u Društvenom centru Drenova prikazujemo dugometražni dokumentarni film redatelja Ivana Ramljaka

O jednoj mladosti film je o prerano preminulom redateljevom prijatelju Marku Čakloviću i njihovim zajedničkom odrastanju.

Trinaest godina nakon iznenadne smrti, redatelj Ivan Ramljak pokušava rekonstruirati prijateljev život i njihov odnos, koristeći samo fotografije i video materijale koje je Čaklović tada snimao.

Marko Čaklović bio je svestrani umjetnik koji se bavio glazbom, dizajnom zvuka i fotografijom.

O jednoj mladosti je dokumentarac o izgubljenoj generaciji mladih iz Hrvatske s kraja 90-ih koji pokušavaju pronaći svoj identitet nakon razornog rata. Bez festivala, klubova i koncerata skupina mladih prijatelja mora se sama potruditi i stvarati.

Montažu filma potpisuje Ivor Šonje, a oblikovanje zvuka Borna Buljević. Film je nastao u produkciji Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu producenta Mateja Merlića.

Ne propustite ovaj odličan dokumentarac koji je osvojio brojne nagrade, među kojima je i Oktavijan – nagrada kritičara za najbolji domaći dokumentarni film 2020. godine.

Ulaz na projekciju je slobodan.

U srijedu 20. srpnja u 21 sat u dvorištu Društvenog centra Drenova publiku je već uobičajeno na početku projekcije pozdravila Jelena Androić iz Liburnia Film Festivala te ukratko ispričala temu dokumentarnog filma. Zaista je ovaj put bila kratka s najavom te poručila da film najprije pogledamo, a onda prodiskutiramo.

Ovaj eksperimentano-igrano-dokumentarni film je šokantan i zastrašujući osvrt na propalu industrijalizaciju i sve popratne ekološke i ljudske katastrofe koje takva situacija donosi.

Film

Ljudi su se takvom okruženju prilagodili neki svjesno ignorirajući posljedice koje takvo zagađenje donosi, pa bez problema puštaju koze da se hrane biljem u okolici tvornice koja je puna azbesta te onda kozje mlijeko prodaju na mjesnoj tržnici, a neki pokušavaju protestiranjem i lijepljenjem plakata s oznakama zagađenja i upozorenjima opasnosti po zdravlje osvijestiti i upozoriti na sve goru ekološku i zdravstvenu situaciju.

Nevjerojatno je vidjeti plastiku i vrećice kako vijore na obližnjim stablima, otvoreni deponij kojeg prelijeću stotine galebova, a neki više ne lete već leže mrtvi i otrovani na tlu. Još bizarnija situacija je vidjeti ljude u zaštitnim odijelima kako s obiteljske kuće skidaju azbestni krov i onda ga odvoze na ledinu malo izvan mjesta i tamo izbace iz kamiona.

U zaljevu se mame, tate, djedovi, bake te mala i velika djeca kupaju između otpadaka koji plutaju, a neki željni malo osame i mira razvukli su svoje suncobrane i ručnike odmah ispod napuštene tvornice jer tamo ima malo kupača…

Pretužna je scena u kojoj stariji čovjek u bolnici čeka rezultate pretrage pluća da bi ubrzo nakon toga bio zaprimljen s teškim kašljem i vjerojatno teškom dijagnozom.

Muzika

Ovaj dokumentarni film ima odličnu kameru i muziku koja se mijenja uz scene i performanse te sjajno dočarava atmosferu apokaliptičnih kadrova. Nakon projekcije ovog dokumentarnog filma prilično je jasno zašto je, između ostalih nagrada, zasluženo dobio i nagradu na Liburnia Film Festivalu 2021. godine za najbolju kameru (Andrea Kaštelan) i najbolji dizajn zvuka (Vjeran Šalamon).

Zaključak je da bi trebalo napraviti, promovirati i pogledati više ovakvih filmova jer kaštelanski zaljev nije jedini koji se bori s ostacima prošlosti i teške (ne) ekološke budućnosti. Bravo za aktivistički i ekološki osviještenog redatelja Bruna Pavića.

Dokumentarni film Nulti krajolik je eksperimentalno-igrano-dokumentarni hibrid redatelja i scenariste Bruna Pavića koji se bavi prostornim i ekološkim posljedicama propale industrijalizacije u kaštelanskom zaljevu.

Mala primorska zona devastirana je prisustvom industrijskih objekata. Četvero protagonista preživljavaju u borbi s opasnim objektima ili pak s njima žive u skladnom suživotu.

Prizori iz njihovih života prepleću se s performansima dočaravajući prilagodbu ljudi i životinja na devastirani okoliš.

Aktivistički i ekološki osviješten redatelj snima Nulti krajolik da otvori i zadnje zatvorene oči u vezi posljedica onoga što se dogodilo i što se još događa u Vranjicu (jedan od likova filma ima dijagnosticiran rak pluća). Posljedice industrijskog devastiranja mediteranskog mjesta jasno su vidljive u igrano-filmski insceniranim prizorima kad se lijepe plakati “Azbest u zraku, opasnost od raka pluća” ili se u kadru ukažu natpisi “Smrt nas vreba s dimnjaka”.

Ovaj dokumentarni film dobio je brojne nagrade: Međunarodni festival dokumentarnog filma u Jihlavi 2020., Filmski festival u Trstu 2021., SEEfest – Filmski festival jugoistočne Europe 2021., Liburnia Film Festival 2021. – najbolja kamera (Andrea Kaštelan); najbolji dizajn zvuka (Vjeran Šalamon), Astra Film Festival 2021., Dani hrvatskog filma 2021.,  Splitski filmski festival – Međunarodni festival novog filma 2021. – Nagrada Ivan Martinac, Pulski filmski festival 2021., Egejski filmski festival 2021., Međunarodni festival Signes de Nuit 2021. – posebno priznanje.

Ulaz na projekciju filma je slobodan.

U srijedu, 13. srpnja 2022. u 21 sat, u dvorištu Društvenog centra Drenova pogledali smo dokumentarni film Tvornice radnicima, redatelja Srđana Kovačevića.

Na početku projekcije publiku je pozdravila Jelena Androić iz Liburnia Film Festivala. Ukratko nam je ispričala što nas očekuje u dokumentarcu, kako i zašto je sniman te najavila diskusiju i osvrt nakon završetka prikazivanja.

I zaista na kraju zaključak je da bi svi trebali pogledati ovaj dokumentarac, pogotovo mlađi naraštaj. Odličan dokumentarni film, važne tematike, ali ujedno ostavlja jako težak dojam nakon gledanja.

Sjajan osvrt na film na svojoj facebook stranici napisao je Damir Medved, predsjednik udruge Bez granica pa za one koji ga (još) ne prate ili nisu uhvatili post, ovdje ga prenosimo u cijelosti.

Sinoćnja projekcija filma “Tvornice radnicima” je otvorila prostor za diskusiju koja je potrajala do iza ponoći.

Radi se vjerojatno o najboljem dokumentarcu koji sam pogledao u zadnjih nekoliko godina (a njih i samo gledam).

Savršeno opisuje grč i doista epsku bitku aktera da opstanu na nemilosrdnom tržištu u firmi koja je osuđena na propast – ali se ne da, primarno zahvaljujući glavnom junaku sindikalisti, a kasnije i izvršnom direktoru Dragutinu Vargi, inače vjernoj kopiji Eda Harrisa!

No, dok Ed Harris obično spašava svijet, naš Drago bije bitku primarno sa ljudima, koji tako tipično hrvatski, gunđaju, nemaju inicijative, zapravo loše rade (kroz cijeli film se provlači, a radi se o razdoblju od 5 punih godina, problem škarta i nebrige, totalno socijalističkog mindseta), za sve je kriv direktor pa onda kroz bizarni obrat smijene starog i postave našeg Dragu, da bi odmah potom i on bio za sve kriv.

Borba stare ekipe radnika (mladi uglavnom odmah pobjegnu) sa starim strojevima, starim metodama rada, socijalističkim načinom rada (spominje se problem pijančevanja na radu i nebrige) i nedostatkom vlastitih proizvoda tipična je priča našeg devastiranog industrijskog sektora.

Izvrsna je scena kad mladi inžinjer ogorčeno priča kako su kod pretvorbe poduzeća devedesetih spaljivali tehničku dokumentaciju originalnih ITAS proizvoda od kojih su ostali samo izvrsni prospekti.

Kaže danas možemo samo sanjati o takvim stvarima, sva znanja su izgubljena.

To je priča i našeg Benčića, Torpeda i ostale propale industrije, osobno znam priču kad su iz jedne riječke tvornice praktično novi strojevi sa numeričkim upravljanjem završavali na otpadu jer je novopečeni vlasnik firme vidio samo nekretninski biznis na tom prostoru. A nakon strojeva otišli su i ljudi a sa njima i znanje.

Epic.

Damir Medved, FB post