U petak, 21. listopada 2022. u 18 sati u Društvenom centru Drenova u organizaciji Udruge Dren otvaramo digitalnu izložbu autorskih fotografija prof. Borislava Božića i Petra Fabijana.
Ulaz na ovu izložbu je slobodan.
Ovako je najavu za ovaj susret opisao Borislav Božić:
DRENOVA U FOTOGRAFSKOJ PRIČI FABIJANA I BOŽIĆA
Udruga Dren pored niza aktivnosti prethodnih godina provela je i nekoliko fotografskih i video natječaja pod nazivom „Drenova pol ure nad Rekun“. Ideja i organizacija tih natječaja imala je za cilj prikupiti i stvoriti fotografsku arhivu različitih viđenja ovoga prostora i ambijenta. Ove godine organizator se odlučio pozvati samo dvojicu autora koji će, svaki na svoj način, napraviti fotografsku priču o Drenovi. Dakle, riječ je o Petru Fabijanu i Borislavu Božiću, a i jedan i drugi poznati su javnosti sa svojim specifičnim autorskim pristupom fotografiji.
Petar Fabijan
Ovo je i njihov svojevrsni duel ili dijalog. Fabijan, s najsuvremenijim digitalnim aparatom, i Božić, s najobičnijim kartonskim kutijama, tj. camerama obscurama, krenuli su u istraživački pohod Drenovom sa zadatkom da slikom pokažu i odgovore što jest i koliko je Drenova interpretativno interesantna. Neovisno jedan o drugome, vođeni vlastitim stvaralačkim impulsima, obilaze sve kutke i zakutke Drenove „hvatajući“ prizore čas suvremenih zgrada, čas tradicijskih kuća i okućnica, a čas običnih svakodnevnih uličnih scena.
Fabijan stanuje i radi na Drenovi i to mu je prostor koji svakodnevno živi i misli, a time i poznaje, a ja tu dolazim „po zadatku“ i imam samo opću sliku Drenove kao bilo kojega drugoga riječkoga mjesnog odbora. Doduše, nešto češće se dolazi na Drenovu jer tu ispraćamo prijatelje i znance na posljednji počinak, a mogu reći da sam čak i emocionalno vezan za ime Drenova jer je i moje rodno mjesto istoga naziva. Niz je naselja i mjesta u Hrvatskoj i zemljama okruženja koje imaju to ime. Podrijetlo imena je u drenu, šumskoj voćki, malom crvenom plodu koji ima niz korisnih i ljekovitih svojstava pa iz tih razloga proizlazi i ona česta narodna izreka „Biti zdrav kao dren“.
Drenova kao inspiracija
No, vratimo se fotografiji. Petar Fabijan nam, u tih nekoliko panoramskih pogleda na Drenovu iz različitih pozicija, „objašnjava“ prostorni kontekst zadane teme. S lakoćom nas vodi prostorom i orijentira nas gdje je što na Drenovi. Pored ovih opisnih, široko zahvaćenih snimaka Fabijan se usmjerava i na poetične prizore arhitektonsko-urbane stvarnosti Drenove. Prizori kuća, zgrada, fasada nose čistoću kadra s naglašenom likovnošću geometriziranih ploha. Kompozicija je čista, oslobođena svakoga suviška.
Često u formalnom smislu strukturira kadar odnosom zasjenjenih i rasvijetljenih dijelova što govori o autorovu dobru poznavanju svjetla kao osnovnoga agensa fotografije. Katkada se u kadru zatekne mačka u znatiželjnom pogledu, ili stanar na balkonu, i oni su male dodane vrijednosti snimljenoga prizora. U svoje kadrove „uhvatio je“ i građevinske skele i kojekakve strojeve u akciji gradnje i time poručuje da je Drenova vrlo dinamično naselje koje se podmlađuje i graditeljstvom pa time i mlađim naraštajima stanovnika.Cijeli ciklus fotografija mu je u boji što daje dodatnu vrijednost ovoj slikovnoj priči koju Fabijan gradi o Drenovi. Naime, danas mnogi autori po naravi tehnologije snimaju u boji pa je u obradi fotografije konvertiraju u crno-bijeli status jer ne razumiju boju kao likovnu vrijednost. Fabijan itekako razumije i afirmira boju u punoj njenoj dimenziji na svim ovim fotografijama te mu je boja jedan od osnovnih nositelja ove afirmativne, plemenite priče o Drenovi.
Borislav Božić
Moje su fotografije crno-bijele jer ja radim klasičnu analognu fotografiju s camerom obscurom. A što je camera obscura? To je najobičnija i najčešće kartonska kutija u koju se stavlja fotoosjetljivi papir na koji se propušta svjetlo kroz jednu malu, sićušnu rupicu. Sam pravim svoje camere obscure od običnog kartona. Najprije razradim ideju kakve snimke želim praviti, po toj ideji i radim konstrukciju pa tako da tih kutija koje fotografiraju imam na desetke, što manjih, što većih. Često koristim i gotove kutije od cipela jer se najlakše i najbrže pretvore u moćan fotoaparat u odnosu na druge ambalažne kutije.
Rad s camerom obscurom je zahtjevan. To je cijeli proces mijenjanja snimaka u kutiji, radi se na licu mjesta u svjetlosno nepropusnoj crnoj vreći pa vas slučajni prolaznici čudno gledaju i „s upitnikom iznad glave“. S tih sam nekoliko kutija otišao u pohode Drenovi i uradio seriju fotografija Cvjetkova trga, dječjeg igrališta, fasada novih zgrada, kapele na groblju itd. Na snimkama na kojima se vidi umnoženost motiva upravo tim multipliciranjem želim naglasiti važnost snimljene scene s jedne strane, a s druge strane propitujem na koji način nešto memoriramo, odnosno pospremamo u svoj mentalnu i emocionalnu arhivu. Koliko je uspješno ovo moje „hvatanje“ Drenove u cameru obscuru prosudit će publika.
I na kraju zahvala organizatorima što su me pozvali i Petru Fabijanu što je pristao na zajedničku priču o njegovoj, o mojoj, o našoj Drenovi.
Borislav Božić
