Oznaka: Objave

Odlično predavanje i rasprava u Društvenom centru Drenova u četvrtak 29. travnja 2021. pandemijske godine u 18 sati.

Tema je bila Gradovi u doba pandemije s posebnim osvrtom na Rijeku. Predavanje je održao Bojan Bilić dipl.ing.arh., a uz predavača u raspravi su sudjelovali i Edvin Liverić Bassani, ravnatelj HKD-a, te pred.dr.arh. Ivana Knez sa Studija dizajna Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. 

Nakon nekoliko slajdova i uvodnog predavanja gospodina Bilića nisu mi se prestajala u glavi nizati mnoga pitanja. U vrijeme pandemije zatvoreni su lokali, većina dućana i škola, a za rekreaciju i druženje ostao nam je jedino otvoreni prostor. U to vrijeme jako puno šetača zateklo se na našoj Rivi i na Molo Longu. Kako ste vi planirali odlazak u šetnju i na zrak u doba pandemije? Vjerojatno kao i ja, na sat i pol do dva dok se može izdržati osnovna fiziološka potreba. Nigdje na vidiku WC, a kada naiđeš na jedan, ispred njega je red do sljedeće ulice.

Snašli smo se sa kavom za van, kolačima za van. A onda se zatekneš na pola puta od 1,7 km dugog Molo Longa noseći čašu i omot sa sobom u vrećici. Ono malo koševa za smeće je puno do vrha. Naša najljepša i najpopularnija šetnica uz more svakako je zaslužila popločavanje. Neki ljudi tek stječu kondiciju i dobro bi bilo imati pokoju klupu za odmor.

Izbjegavamo rupe, konopce i kante sa ribarskih brodica. No tu je i čitav red automobila koji su uzurpirali dobar dio dragocjenog prostora za šetnju. 

Primjećujete li da su gotovo sve autobusne stanice i pješački prijelazi u centru uzurpirani automobilima? Tko je kriv za to?

Sviđaju li vam se doista šatori na našoj lijepoj Rivi koji se postavljaju u vrijeme raznih događanja? Lijepo je imati zimi klizalište na moru ali treba li ga nagurati na prostoru Rive između mora, brodova i kafića? Parkirnog prostora kronično nedostaje u centru pa je dolazak do klizališta prava agonija ako živite na rubnim dijelovima grada i dolazite svojim automobilom.

Idemo lagano iz centra grada preko živahne Rive na istočni dio prema Strossmayerovoj i odjednom se čini da smo došli u drugi grad. Zapuštena pročelja zgrada, poslovni prostori i izlozi zjape prazni, nema ljekarne, dućana, kioska za novine… Bilo bi lijepo da se toj ulici vrati nekadašnji sjaj. Nadam se samo da fasade ovih lijepih, starinskih zgrada neće osvanuti u nekoj ljubičastoj ili kričavo plavoj boji. 

Mislite li i vi kao naši arhitekti i urbanisti da Sušak ima višak zelenih površina? Jedino zelenilo koje vidim je na Trsatu i jedan jedini javni prostor sa stazom za trčanje i igralištem namijenjenim samo građanima, a ne klubovima. Oni koji su bili na toj stazi znaju, a ostali mogu zamisliti kakva je tamo gužva u doba zatvorenih klubova i teretana. 

Mislite li da smo sami krivi za ovakvo stanje u našem gradu? Trebaju li samo gradske službe brinuti o javnoj infrastrukturi i pokazati inicijativu ili bi se i građani trebali više uključiti u planiranje javnih potreba? Treba li biti više javnih rasprava o potrebama javne infrastrukture određenih dijelova grada? Sudjelujete li u radu svojeg Mjesnog odbora? 

Građani trebaju sudjelovati u planiranju i obogaćivanju sadržaja u svojem gradu. Informacije trebaju biti lako dostupne, struka i javna uprava trebaju imati sluha i razumijevanje za želje i potrebe svojih građana. 

Ljudi koji dođu povremeno u Rijeku zbog studiranja ili posla pa čak i turisti kažu da Rijeka ima veliki potencijal. S jedne stane ima more, a u zaleđu planine. Malo gradova ima takav prirodni potencijal gdje sa planinskog zraka dođeš na morski za svega dvadesetak minuta. Što smo spremni učiniti i kako se angažirati kao građani da se taj potencijal u potpunosti ispuni? 

Kristina Babić