Ima li socijalno uključivo ponašanje uvijek pozitivne rezultate?
U četvrak, 27. svibnja u DCD razgovarali smo o socijalnoj uključivosti u svakodnevnom životu.
Moderatorica, je bila simpatična docentica na Filozofskom fakultetu u Rijeci i pročelnica Odsjeka za kulturalne studije doc.dr.sc. Sarah Czerny. Ispričala nam je kako i zašto se uključila u rad sa studentima s invaliditetom te postala i članica Savjeta Ureda za studente s invaliditetom Sveučilišta u Rijeci. Kada smo upoznali njezine goste Sanju Polić i Tina Vodanovića ubrzo nam je postalo jasno.
Sanja Polić, diplomirana ekonomistica ispričala nam je da se više godina bavi plivanjem, a 2017. godine dobila je godišnju nagradu od HASS-a u kategoriji pojedinca sportaša s invaliditetom. Nije stala samo na plivanju pa se uključila u plesnu skupinu Magija. Koliko smo mogli vidjeti iz snimke plesa koju nam je poslala, grupa u potpunosti zaslužuje ime magija! Govorila nam je o svojim iskustvima i preprekama na koje svakodnevno nailazi, ali Sanja to sve razumije i prihvaća s dozom humora.
Tino Vodanović je uspješan student s invaliditetom, a dvije godine zaredom dobitnik je rektorove nagrade za najboljeg studenta s invaliditetom Sveučilišta. Trenutno je na diplomskom studiju kulturologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci i jako voli taj studij. Vrlo jasno i slikovito objasnio nam je što je to mikroagresija sa kojom se osobe s invaliditetom susreću u svakodnevnom životu.
Za mene je ovaj razgovor bio pravo prosvjetljenje i dao mi je odgovor na pitanje iz podnaslova! Iako sam već na vlastitom iskustvu u želji da pomognem osobi s invaliditetom posumnjala u svoj pristup, sada sam svakako i dobila potvrdu da sam u dobroj namjeri postupila pogrešno. Svakako nisam jedina s takvim iskustvom. Sanja i Tino su nam objasnili i pojasnili da prije nego krenemo pomagati osobi s invaliditetom pitamo želi li ta osoba pomoć, kako joj možemo pomoći i na koji način.
Isto tako, vrlo je važno raditi na izjednačavanju prilika u visokom obrazovanju za studente s invaliditetom u Hrvatskoj. U taj program uključena je doc.dr.sc. Sarah Czerny te je pojasnila da studenti s invaliditetom ne traže blaži pristup pri ocjenjivanju i vrednovanju kroz studiranje već prilagođavanje na njihov stupanj invaliditeta na način da im omogući da mogu iskazati svoje znanje i potencijal kao i ostali studenti.
Opće je poznato da su arhitektonske barijere za osobe s invaliditetom mnogobrojne i na njima treba sistematski raditi da bi se uklonile. Da bi savladali pojam socijalne inkluzivnosti trebamo promijeniti način razmišljanja i kulturu. Kako je Tino jednom prilikom rekao: “Najgore su barijere u glavama”. Zaključili smo da svi još uvijek učimo o socijalnoj uključivosti u svakodnevnom životu i da su ovakvi razgovori jako potrebni i edukativni.
Ja sam puno naučila. A vi?
