Pojam socijalne uključivosti možemo promatrati iz različitih perspektiva, a mi smo ga sagledali iz perspektive osoba s invaliditetom. Predavanje i razgovor održali su se 27. svibnja 2021. godine u 18 sati. Razgovor je vodila doc.dr.sc. Sarah Czerny docentica na Filozofskom fakultetu u Rijeci, pročelnica Odsjeka za Kulturalne studije. Njezini gosti bili su Sanja Polić, diplomirana ekonomistica, dobitnica nagrade HASS-a za 2017. godinu u kategoriji pojedinaca sportaša s invaliditetom u ženskoj konkurenciji i Tino Vodanović, student kulturologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.
Ima li socijalno uključivo ponašanje uvijek pozitivne rezultate?
U četvrak, 27. svibnja u DCD razgovarali smo o socijalnoj uključivosti u svakodnevnom životu.
Moderatorica, je bila simpatična docentica na Filozofskom fakultetu u Rijeci i pročelnica Odsjeka za kulturalne studije doc.dr.sc. Sarah Czerny. Ispričala nam je kako i zašto se uključila u rad sa studentima s invaliditetom te postala i članica Savjeta Ureda za studente s invaliditetom Sveučilišta u Rijeci. Kada smo upoznali njezine goste Sanju Polić i Tina Vodanovića ubrzo nam je postalo jasno.
Sanja Polić, diplomirana ekonomistica ispričala nam je da se više godina bavi plivanjem, a 2017. godine dobila je godišnju nagradu od HASS-a u kategoriji pojedinca sportaša s invaliditetom. Nije stala samo na plivanju pa se uključila u plesnu skupinu Magija. Koliko smo mogli vidjeti iz snimke plesa koju nam je poslala, grupa u potpunosti zaslužuje ime magija! Govorila nam je o svojim iskustvima i preprekama na koje svakodnevno nailazi, ali Sanja to sve razumije i prihvaća s dozom humora.
Tino Vodanović je uspješan student s invaliditetom, a dvije godine zaredom dobitnik je rektorove nagrade za najboljeg studenta s invaliditetom Sveučilišta. Trenutno je na diplomskom studiju kulturologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci i jako voli taj studij. Vrlo jasno i slikovito objasnio nam je što je to mikroagresija sa kojom se osobe s invaliditetom susreću u svakodnevnom životu.
Za mene je ovaj razgovor bio pravo prosvjetljenje i dao mi je odgovor na pitanje iz podnaslova! Iako sam već na vlastitom iskustvu u želji da pomognem osobi s invaliditetom posumnjala u svoj pristup, sada sam svakako i dobila potvrdu da sam u dobroj namjeri postupila pogrešno. Svakako nisam jedina s takvim iskustvom. Sanja i Tino su nam objasnili i pojasnili da prije nego krenemo pomagati osobi s invaliditetom pitamo želi li ta osoba pomoć, kako joj možemo pomoći i na koji način.
Isto tako, vrlo je važno raditi na izjednačavanju prilika u visokom obrazovanju za studente s invaliditetom u Hrvatskoj. U taj program uključena je doc.dr.sc. Sarah Czerny te je pojasnila da studenti s invaliditetom ne traže blaži pristup pri ocjenjivanju i vrednovanju kroz studiranje već prilagođavanje na njihov stupanj invaliditeta na način da im omogući da mogu iskazati svoje znanje i potencijal kao i ostali studenti.
Opće je poznato da su arhitektonske barijere za osobe s invaliditetom mnogobrojne i na njima treba sistematski raditi da bi se uklonile. Da bi savladali pojam socijalne inkluzivnosti trebamo promijeniti način razmišljanja i kulturu. Kako je Tino jednom prilikom rekao: “Najgore su barijere u glavama”. Zaključili smo da svi još uvijek učimo o socijalnoj uključivosti u svakodnevnom životu i da su ovakvi razgovori jako potrebni i edukativni.
Pojam socijalne inkluzivnosti možemo promatrati iz različitih perspektiva, a mi ćemo ga sagledati iz perspektive osoba s invaliditetom. Želimo razmotriti što točno znači pojam socijalna inkluzivnost te kako možemo biti socijalno inkluzivni u svakodnevnom životu. Hoće li inkluzivno ponašanje uvijek imati pozitivne rezultate? Primjer inkluzivnosti može biti i otklanjanje arhitektonskih barijera, a što je tek jedan mali dio ove kompleksne problematike.
Predstaviti će se primjeri dobre prakse iz područja sporta i plesa, razgovarat ćemo o temi inkluzivnosti u obrazovanju te istaknuti važnost razgovora o temi mikroagresije u svakodnevnom životu.
Predavanje i razgovor održat će se 27. svibnja 2021. godine u 18 sati. Razgovor će voditi doc.dr.sc. Sarah Czerny docentica na Filozofskom fakultetu u Rijeci, pročelnica Odsjeka za Kulturalne studije. Njezini gosti bit će Sanja Polić, diplomirana ekonomistica, dobitnica nagrade HASS-a za 2017. godinu u kategoriji pojedinaca sportaša s invaliditetom u ženskoj konkurenciji i Tino Vodanović student kulturologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Tino je dvije godine zaredom dobitnik nagrade za najboljeg studenta s invaliditetom Sveučilišta.
Odlično predavanje i rasprava u Društvenom centru Drenova u četvrtak 29. travnja 2021. pandemijske godine u 18 sati.
Tema je bila Gradovi u doba pandemije s posebnim osvrtom na Rijeku. Predavanje je održao Bojan Bilić dipl.ing.arh., a uz predavača u raspravi su sudjelovali i Edvin LiverićBassani, ravnatelj HKD-a, te pred.dr.arh. Ivana Knez sa Studija dizajna Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.
Nakon nekoliko slajdova i uvodnog predavanja gospodina Bilića nisu mi se prestajala u glavi nizati mnoga pitanja. U vrijeme pandemije zatvoreni su lokali, većina dućana i škola, a za rekreaciju i druženje ostao nam je jedino otvoreni prostor. U to vrijeme jako puno šetača zateklo se na našoj Rivi i na Molo Longu. Kako ste vi planirali odlazak u šetnju i na zrak u doba pandemije? Vjerojatno kao i ja, na sat i pol do dva dok se može izdržati osnovna fiziološka potreba. Nigdje na vidiku WC, a kada naiđeš na jedan, ispred njega je red do sljedeće ulice.
Snašli smo se sa kavom za van, kolačima za van. A onda se zatekneš na pola puta od 1,7 km dugog Molo Longa noseći čašu i omot sa sobom u vrećici. Ono malo koševa za smeće je puno do vrha. Naša najljepša i najpopularnija šetnica uz more svakako je zaslužila popločavanje. Neki ljudi tek stječu kondiciju i dobro bi bilo imati pokoju klupu za odmor.
Izbjegavamo rupe, konopce i kante sa ribarskih brodica. No tu je i čitav red automobila koji su uzurpirali dobar dio dragocjenog prostora za šetnju.
Primjećujete li da su gotovo sve autobusne stanice i pješački prijelazi u centru uzurpirani automobilima? Tko je kriv za to?
Sviđaju li vam se doista šatori na našoj lijepoj Rivi koji se postavljaju u vrijeme raznih događanja? Lijepo je imati zimi klizalište na moru ali treba li ga nagurati na prostoru Rive između mora, brodova i kafića? Parkirnog prostora kronično nedostaje u centru pa je dolazak do klizališta prava agonija ako živite na rubnim dijelovima grada i dolazite svojim automobilom.
Idemo lagano iz centra grada preko živahne Rive na istočni dio prema Strossmayerovoj i odjednom se čini da smo došli u drugi grad. Zapuštena pročelja zgrada, poslovni prostori i izlozi zjape prazni, nema ljekarne, dućana, kioska za novine… Bilo bi lijepo da se toj ulici vrati nekadašnji sjaj. Nadam se samo da fasade ovih lijepih, starinskih zgrada neće osvanuti u nekoj ljubičastoj ili kričavo plavoj boji.
Mislite li i vi kao naši arhitekti i urbanisti da Sušak ima višak zelenih površina? Jedino zelenilo koje vidim je na Trsatu i jedan jedini javni prostor sa stazom za trčanje i igralištem namijenjenim samo građanima, a ne klubovima. Oni koji su bili na toj stazi znaju, a ostali mogu zamisliti kakva je tamo gužva u doba zatvorenih klubova i teretana.
Mislite li da smo sami krivi za ovakvo stanje u našem gradu? Trebaju li samo gradske službe brinuti o javnoj infrastrukturi i pokazati inicijativu ili bi se i građani trebali više uključiti u planiranje javnih potreba? Treba li biti više javnih rasprava o potrebama javne infrastrukture određenih dijelova grada? Sudjelujete li u radu svojeg Mjesnog odbora?
Građani trebaju sudjelovati u planiranju i obogaćivanju sadržaja u svojem gradu. Informacije trebaju biti lako dostupne, struka i javna uprava trebaju imati sluha i razumijevanje za želje i potrebe svojih građana.
Ljudi koji dođu povremeno u Rijeku zbog studiranja ili posla pa čak i turisti kažu da Rijeka ima veliki potencijal. S jedne stane ima more, a u zaleđu planine. Malo gradova ima takav prirodni potencijal gdje sa planinskog zraka dođeš na morski za svega dvadesetak minuta. Što smo spremni učiniti i kako se angažirati kao građani da se taj potencijal u potpunosti ispuni?
Kako se novo normalno reflektira na upravljanje prostorom
Kriza gradova i prostora, isto kao i njihov procvat uvijek je refleksija društvenog stanja. Nemar prema javnim sadržajima bolno je osviješten u doba pandemije i potresa. Kronični nedostatak kvalitetnog javnog prostora (“običnih” nogostupa i parkova) u gradu posebno je bio vidljiv u doba lockdowna kada nam nisu bile dostupne šetnice u Kostreni ili Opatiji.
Kako doskočiti izvanrednim situacijama planiranjem primjerenih urbanističkih rješenja na nacionalnoj, županijskoj i gradskoj razini?
Kraće uvodno predavanje o ovoj temi održat će nam Bojan Bilić, dipl. ing. arh., nakon čega će mu se pridružiti u raspravi Edvin Liverić Bassani, ravnatelj riječkog HKD-a i pred. dr. art. Ivana Knez sa Studija dizajna Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.
Predavanje i razgovor održat će se u četvrtak 29.4.2021. u 18:00 na našoj online platformi Teams.
U četvrtak 15. travnja 2021. u 18 sati doc.dr.sc. Benedikt Perak i dr.sc. Mirjana Crnić – Novosel govorit će o temi očuvanja ugroženih dijalekata i jezika te o riječkom i drenovskom jezičnom Babilonu.
Znate li da svaka Riječanka i Riječanin govori tri jezične varijante? Poznato riječko “Šta da?” vuče svoje korijene iz jednog dijalekta. Kojeg? Riječki urbani govor je štokavski, ali se ipak razlikuje od hrvatskog standarda. Koliko često na ulicama našeg grada čujete fijumanski ili čakavski dijalekt? Jeste li nekada čuli Riječanku koja govori gerovski dijalekt? Kako nam može pomoći moderna tehnologija u očuvanju dijalekata i jezika? Sve to i još mnogo drugih zanimljivosti o jeziku našem svakidašnjem saznajte na online predavanju nakon kojeg možete postaviti pitanje i na svom dijalektu.
Prijavite se na: https://forms.office.com/r/akUnawVb9N i kada upišete svoje podatke poslat ćemo vam link za Teams platformu na kojoj možete porazgovarati sa našim gostima.
