U četvrtak 12. prosinca 2024. godine u Društvenom centru Drenova družili smo se s umjetnikom naive Tihomirom Ivančanom
Tihomir nam je uz kratki uvod kako je i zašto nastalo ovo putovanje kroz narodne običaje još jednom prestavio njegovu knjigu Putevima Ilirije. Neke priče i djela vezana za zimski solsticij i narodne običaje oko proslave Božića možete također pronaći u ovoj knjizi. Ukratko vam donosimo sadržaj sa njegovog predavanja u Društvenom centru Drenova.
Zimske narodne običaje započeo je sa 25.11. ili kako se u narodu naziva Sveta Kata – zatvori vrata tj. snijeg na vrata. Tada završavaju žetveni radovi i počinju pripreme za sljedeće dvije svetice, a to je Sveta Barbara i Sveta Lucija.
4. prosinca je blagdan Svete Barbare kada se počinje saditi božićna pšenica za prizivanje dobre ljetine. Običaj je bio da ljudi ubiru i unose u kuću te stavljaju u vodu granice trešnje i badema te ih drže do Božića.
Blagdan Svete Lucije je 13. prosinca i ako nije do tada sijana božićna pšenica, učinit će se na Sv. Luciju. Lucija ili lux-lucere znači svjetlost pa se ovaj dan povezuje s iščekivanjem svjetlosti. Postoji nekoliko legendi oko ove svetice, a najpoznatija je ona da je zaštitnica vida i očiju.
Inače datum 12.12. ima posebno značenje i najvažniji je dan u godini. Dvanaest je dana do rođenja Božića , a svi su ti dani ispunjeni raznim narodnim običajima. Svaki naredni dan obilježava jedan mjesec u godini i po tome kakvi su naredni dani bili u smislu vremenskih prilika i događaja, tako su ljudi pretpostavljali kakvi će im biti mjeseci u sljedećoj godini.
Dan Svetog Nikole je novijeg doba, prije se nije darovalo na taj dan već na Svetu Luciju. Ona je donosila poklone i bilo je poznato da je svoje bogatstvo razdijelila siromašnima. Isto tako Krampus je priča za sebe i opstao je zahvaljujući crkvi.
Zatim stiže Badnjak koji je ispunjen iščekivanjem i bdijenjem, čašćenjem hrasta koje je u staroslavenskoj tradiciji bilo sveto drvo, unošenjem slame u kuću za dobar urod i unošenjem zimzelenog drva tj. jelke.
Slijedi post i čišćenje duše i tijela, zahvalnost i molitva u krugu obitelji.
Stigao je Božić tj. proslava Saturnalija. Prvi kršćani nisu slavili Božić, a prve proslave datiraju iz 4. stoljeća. Prije se štovalo kao svevišnjeg Sunce, a veliku ulogu u molitvama i običajima je imao i Mjesec.
Slijedi blagdan Sveta Tri Kralja koji simboliza u staro doba ciklus godišnjih doba, a svaki kralj je značajan za jedno godišnje doba i donosi sa sobom darove kao npr. zlato za kralja koje simbolizira ljeto – žito, kruh, sijeno, sunce. Tamjan za Boga – lijek pri balzamiranju je svojstven za zimu, te smirna za čovjeka simbolizira jesen – obred, ritual, mast za rane. Tu je još i obavezan blagoslov vode koja simbolizira vodeno blago Ilirije.
Ovo je bio samo dio priče i putovanja u jako daleko vrijeme i neke paganske davne običaje. Tihomir je rekao da ovo putovanje nije negiranje sadašnje vjere i običaja već rezultat istraživanja povijesti i prezentacije u njegovom umjetničkom izričaju.
Nakon razgovora i razmjenjivanja utisaka jasno je da se u današnje vrijeme na neke običaje i predviđanja ne možemo osloniti zbog velikih promjena klime i razvoja tehnologije koja sa sobom donosi razne prirodne promjene. Ali je lijepo istraživati tko smo i od kuda smo došli i kako smo se promijenili. Svakako je najvažnije da se neki stari običaji održe i ne zaborave.
Nakon kuhanog vina koje je priredila Davorka, spustili smo se u prizemlje i zajedno sa posjetiteljima okitili jelku i upalili lampice. Jako su nas razveselile dvije djevojčice koje su okitile većinu jelke.
Sljedeće putovanje prema proljeću možemo očekivati u veljači kako nam je obećao Tihomir Ivančan.